Sezonska depresija - čežnja za suncem

Sve kraći i tmurniji dani kod mnogih izazivaju pad energije i rapoloženja, a u nekih osoba javljaju se i potištenost, tuga, povlačenje u sebe, gubitak motivacije i zanimanja za aktivnosti u kojima inače uživamo, umor, usporenost, nesposobnost izvršavanja svakodnevnih obveza, prekomerna potreba za snom i hranom, razdražljivost...

Ako su takvi simptomi uvek izraženi u jesen i zimu, a povlače se u proljeće i ljeto, verovatno je reč o sezonskom afektivnom poremećaju (SAP) ili tzv. sezonskoj depresiji. Premda uzroci SAP-a nisu posve razjašnjeni, poznato je da je prirodno svetlo jako bitno za proizvodnju tzv. sretnih hormona u mozgu (npr. serotonina) koji potiču dobro rapoloženje, osećaj zadovoljstva i spokoja. Po mraku mozak proizvodi više melatonina, hormona koji izaziva pospanost. Smanjena količina sunčeve svetlosti izaziva biokemijsku neravnotežu u mozgu, unoseći nesklad u ritam budnosti i spavanja i ometajući tako naš biološki sat.

- SAP je podtip povratnog depresivnog poremećaja koji se najčešće javlja u kasnu jesen i zimi. U nekih se javlja ljeti, ali takvi su slučajevi vrlo retki. Imate li spomenute simptome, ne treba automatski zaključiti da je reč o SAP-u! Najbolje je savetovati se s liječnikom jer to mogu biti znakovi bolesti štitnjače, virusnih infekcija poput mononukleoze, nedostatka vitamina ili minerala... Primjerice, često mi dođu osobe s tipičnim simptomima depresije, a zapravo imaju anemiju odnosno nedostatak gvožđa!

(banjalukalive)
sa http://www.zdraviilepi.com/

Svjetlo, tama i mentalno zdravlje

Stručnjaci smatraju da zimsku depresiju uzrokuje smanjena količina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju


Zimska depresija ne nastaje zato što ljudi ne vole zimu. Zapravo je obrnuto. Ljudi ne vole zimu jer im donosi loše raspoloženje i druge tegobe. Smanjena izloženost svjetlu u kasnu jesen i zimu u osjetljivijih pojedinaca izaziva sezonski poremećaj raspoloženja. Mnogi su ljudi slabije raspoloženi tijekom zime, no neke hvata ozbiljna depresija, koju prate sljedeći simptomi:

dugotrajna potištenost ili bezvoljnost
oslabljena koncentracija
snižena energija
poremećaji spavanja (osobito hipersomnija - povećana potreba za spavanjem)
pojačana žudnja za slatkim, osobito predvečer
smanjen spolni nagon
smanjena druželjubivost.
Simptomi mogu biti toliko izraženi da prelaze u kliničku depresiju, stupanj bolesti koji zahtijeva liječničku intervenciju. Depresija koja se javlja u kasnu jesen ili ranu zimu, i koja prolazi potkraj zime zove se sezonski poremećaj raspoloženja (SPR) ili zimska depresija. U engleskom govornom području rabi se izraz "seasonal affective disorder" ili skraćeno SAD, što ujedno znači tužan.
Dok od svih oblika depresije tijekom života oboli između 10 i 20 posto stanovništva razvijenih zemalja, zimska depresija pogađa dva do pet posto stanovništva. Stručnjaci smatraju da je uzrokuje smanjena količina dnevnog svjetla u jesenskom i zimskom razdoblju. Dokaz tome su statistike koje govore da je češća na dalekom sjeveru nego u umjerenom pojasu. Prema polu zimski su dani kraći, a na visokim geografskim širinama, primjerice u sjevernoj Europi, Kanadi, Aljasci i dijelu Sjedinjenih Država, traju samo između četiri i osam sati. Uz to što su dani kratki, vrijeme je lošije pa se sunce rijetko javlja između oblaka. Na Aljasci i u Skandinaviji blizu 10 posto ljudi zahvati ovaj oblik depresije kad nastupe vrlo kratki i tmurni jesenski i zimski dani.

Svjetlosne kutije i šljemovi
I umjetno svjetlo diže raspoloženje. Iako se zimska depresija kao i drugi oblici te bolesti mogu liječiti antidepresivnim lijekovima, dakle sredstvima za uravnoteženje moždane kemije, u sjevernoj Europi i Americi redovito se koristi svjetlosna terapija, u Hrvatskoj prilično zapostavljena metoda liječenja.
Za fototerapiju se koriste posebne lampe širokog spektra, jačine od 2500 do 10.000 luksa. Obično kućno svjetlo, primjerice ono koje proizvodi lampa na radnom stolu, nije dovoljno za terapijski učinak. Treba sjediti ispred lampe na udaljenosti od 40 do 80 cm, i to otvorenih očiju. Ne treba gledati izravno u svjetlo, ali glava mora biti okrenuta prema lampi, jer svjetlo kroz oko mora doprijeti do mozga da bi moglo izazvati biokemijske reakcije. Trajanje jedne seanse varira od 30 do 120 minuta, ovisno o jačini lampe (što je jača, to su seanse kraće) te o težini poremećaja. Poboljšanje nastupa u mnogim slučajevima već za nekoliko dana, a preporučljivo je terapiju provoditi sve dok dani opet ne postanu dulji.
Zasad nije poznato da se lampe za svjetlosnu terapiju mogu kupiti u Hrvatskoj. Mogu se, međutim, vrlo jednostavno i brzo naručiti preko Interneta od nekog od brojnih inozemnih dobavljača, uz plaćanje kreditnom karticom ili čekom. Naknadno se plaćaju carina i PDV, a na isporuku se čeka od jednog do tri tjedna. Najbliža je zemlja u kojoj se prodaju svjetlosne lampe ili šljemovi Austrija.
Svjetlo - programer biološkog sata

Poznato je kako je svjetlo iznimno važan čimbenik brojnih kemijskih i fizikalnih procesa u prirodi. Važno je i za funkcioniranje čovjekova tijela, osobito mozga. Svjetlo programira i održava biološki sat živih bića, uključujući ritam spavanja i budnosti. Znanstvenici pretpostavljaju da nedostatak svjetla smanjuje lučenje serotonina, važnog za duševno blagostanje. Koliko je serotonin bitan za stanje organizma pokazali su pokusi na štakorima. Jedinke kojima je ubrizgan serotoninom bogat ekstrakt moždane žlijezde epifize živjele su do 20 posto dulje od drugih štakora.
Mrak ujedno pojačava lučenje hormona melatonina, važnog za san, koji u normalnim količinama ne uzrokuje depresiju, ali njegove povećane količine u tamnom razdoblju godine sudjeluju u nastanku sezonske depresije.
Antidepresivni učinak sunca nije pitanje autosugestije. Naime, i slijepim ljudima serotonin raste, a melatonin opada kad su im oči izložene sunčevoj svjetlosti, iako je ne mogu vidjeti! No, kad je slijepim ispitanicima stavljen povez preko očiju, sunčevo svjetlo nije imalo nikakva učinka. Izostao je i kod ljudi bez očiju, jer oči su ulazna vrata kroz koja svjetlost prolazi na putu do epifize, pa i onda kad je optički živac mrtav!

Tko je najugroženiji od pomanjkanja svjetla? - Sjeverno od ekvatora tri najtamnija mjeseca u godini traju od početka studenog do početka veljače. U St. Petersburgu, Helsinkiju ili Glasgowu zimski se dan skraćuje i na četiri do pet sati. U našim krajevima u mračnom razdoblju godine svijetli dio dana traje između osam i devet sati, a najkraći je dan na zimski solsticij, 22. prosinca. Osobe koje trpe od zimske depresije počinju doživljavati olakšanje već u veljači, a kad nastupi proljetni ekvinocij i dan se produlji na 12 sati, raspoloženje se većini bitno popravlja. Čimbenici rizika od zimske depresije su:

život na sjevernim geografskim širinama (od 50° prema polu)
život u oblačnim krajevima s malo sunčanih dana
vezanost za kuću ili druge zatvorene prostore
rad noću ili u različitim smjenama.
Kako do više svjetla?

Sunčevo je svjetlo jedan od glavnih prirodnih aktivatora proizvodnje serotonina, a nedostatak sunca usporava i smanjuje njegovo lučenje. Stoga su proljeće i ljeto, sa svojim dugim i često sunčanim danima, razdoblja kad depresija manje hara. Zimi se preporučuje izlaganje dnevnom svjetlu u svakoj prilici, čak i kad je oblačno. I zastrto oblacima, sunce daje dovoljno svjetlosti da epifiza prestane lučiti "sanjivi" hormon melatonin već nakon pola sata.
Podignute rolete i dobro osvijetljeni prostori također imaju povoljan učinak. Može pomoći i zimski odmor na Jadranu ili drugoj toploj i vedroj lokaciji. Liječnici savjetuju i redovito zimsko vježbanje (trčanje, rad u teretani i sl.), jer fizički napor potiče lučenje nekoliko hormona antidepresivnog djelovanja.

sa http://www.vasezdravlje.com/