Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


 
Početna stranicaPortailGalleryPretraľnikLatest imagesRegistracijaLogin

 

 Anksioznost

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Anksioznost Empty
PostajNaslov: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitimesub tra 21, 2007 11:36 pm

Anksioznost – brinete li previše o svemu

Izraz 'anksioznost' u nas se ne rabi previše izvan stručnih krugova, a ipak se ova pojava smatra urbanom psihološkom epidemijom novoga doba. Normalno je da svi ponekad osjetimo anksioznost, no ima i ljudi koji su gotovo stalno anksiozni, bili oni toga svjesni ili ne

Anksioznost nazivamo i tjeskobom, a i sindromom pretjerane zabrinutosti. Smatra se da je oko pet posto populacije u zapadnoj civilizaciji zahvaćeno anksioznošću u različitim oblicima. Naime, točan postotak se ne zna jer anksiozni ljudi uglavnom stručnu pomoć traže samo u slučajevima kad simptomi remete normalno funkcioniranje u svakodnevnim situacijama.

Tjeskoba se uobičajeno dijeli na opću anksioznost, panični i fobični poremećaj, a nerijetko se uz anksioznost javljaju depresija i opsesivno-kompulzivni poremećaj. Anksioznost, kako joj samo ime kaže, karakterizira tjeskoba, strah koji nerijetko poprima razmjere nekontrolirane panike, unutrašnji nemir, psihička i psihomotorna napetost, potreba da se pobjegne i skloni na sigurno.

Kod opće anksioznosti nema napada panike, dok kod se kod paničnog poremećaja napadi panike javljaju 'iz vedra neba'. Ako je poznato u kojim situacijama se javljaju napadi panike, tada je riječ o fobičnom poremećaju kao posljedici anksioznosti, što je različito od jednostavnih fobija, poput straha od pauka, letenja i sl.

Čest oblik su socijalne fobije: manifestiraju se kao strah od mase, nastupa na javnim mjestima, ali i kao strah od svih izvan kruga obitelji i najužih prijatelja. Agorafobija je poremećaj u kojem osoba ima poteškoća ostati sama ili izaći među ljude, tj. općenito u situacije izvan svoga doma, koji smatra sigurnim mjestom (ili uspijevaju izaći u vanjski svijet samo u pratnji osobe koju smatraju osloncem, u koju imaju povjerenja). Jasno je da ovakve fobije mogu bitno poremetiti život te da takve osobe pate poput najtežih invalida.

Treba znati da nije riječ o psihičkim bolesnicima koji su izgubili kontakt s realnošću: osoba u napadu panike svjesna je da je njezin strah iracionalan, ali ne zna kako ga spriječiti, jer su napadi praćeni simptomima koji se mogu biti i znak tjelesne bolesti: srce ubrzano tuče, javlja se drhtavica, hladni i topli valovi, ponekad i osjećaj izdvojenosti od vlastitog tijela (kao da osoba nije prisutna), bol u prsima i/ili abdomenu, osoba se znoji, misli da se guši, da će poludjeti, umrijeti, izgubiti kontrolu…

Uzrok ovakvim simptomima je normalna reakcija na opasnost – navala adrenalina koja u stvarno opasnim situacijama ljudima i životinjama daje snagu da pobjegnu od opasnosti. Ovaj mehanizam omogućava preživljavanje, brzi bijeg od opasnosti, a problem je, dakle, što se on u nekih ljudi javlja u situacijama kad uopće nije potreban i tada izaziva opisane simptome.

Većina ljudi pri prvom napadu panike misli da će umrijeti i traži hitnu pomoć. Mogu se obaviti pretrage koje će bez pokazati izaziva li simptome neka druga bolest, no u većini je slučajeva uzrok ovih simptoma psihički.

Uzroci anksioznosti nisu u potpunosti poznati, odnosno znanstvena javnost misli da je uzroka više, a kao glavni se navode nasljedni faktori, iskustva u djetinjstvu (odgoj), dugotrajni stres i biološki uzroci (većina stručnjaka slaže se da su stres i stil života najvažniji).

Iako se uzroci ne znaju nedvojbeno, znaju se uspješne metode liječenja, među kojima je najzastupljenija bihevioralno-kognitivna terapija. Naime, problem s napadima panike je što oni predstavljaju toliko neugodno iskustvo da rezultiraju izbjegavanjem situacija u kojima se napadi panike javljaju pa su tako zabilježeni slučajevi ljudi koji nisu mogli izaći iz sobe.

Zajednička karakteristika većine anksioznih osoba je da nisu sigurne u sebe, sklone su zamišljati najgore scenarije (postavljanje pitanja 'što ako'), perfekcionisti su, imaju kriva (loša) uvjerenja o vlastitim sposobnostima, ne znaju se za sebe izboriti (iako ponekad izvana djeluju uspješno), svjesno ili podsvjesno misle da nisu zaslužili sreću i uspjeh itd. Upravo zbog ovih razloga bihevioralno-kognitivna terapija, tj. terapija planskog i postupnog izlaganja fobičnim situacijama kombinirana s promjenom uvjerenja i negativnog govora (svjesnog ili nesvjesnog) kojim se anksiozne osobe same sebi obraćaju, najbolja su terapija.

Od medikamenata primjenjuju se anksiolitici (najčešće diazepami)i antidepresivi, ali iako nekad nužni, oni nisu rješenje, nego pomoć u prevladavanju najtežeg stanja. Psihoterapiju je dobro kombinirati s tehnikama samopomoći, poput vježbi disanja, opuštanja, meditacije, afirmacije i sl. O samopomoći u stanjima depresije i anksioznosti opširnije ćemo pisati u sljedećem članku.

sa www.tportal.hr
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Anksioznost Empty
PostajNaslov: Re: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitimesub tra 21, 2007 11:37 pm

Prekomjerna brižnost (anksioznost)

Brižnost (anksioznost) je stanje psihe koje potiče akciju; koje motivira upuštanje u aktivno djelo (pripremu za vozački ispit, izradu projekta, poziv na skupni provod, ...)

Prekomjerna brižnost
Brižnost je prekomjerna i postaje teret ako:

Ne možete dobro obavljati redovite djelatnosti ili ih uopće ne možete obavljati.
Izbjegavate svakodnevne djelatnosti
Jako ste zabrinuti bez vidljiva razloga.
Ponekad ste paralizirani strahom.
Ne možete se nositi sa strahom iako znate da je bezrazložan
Ne možete se otresti znakova anksioznosti.


Vrste prekomjerne brižnosti

Opća anksioznost

Strah koji se ustrajno ponavlja, stalna briga ili predosjećaj da će se nešto loše dogoditi. Često je teško otkriti uzroke ovakve anksioznosti.


Panika

Iznenadni, snažni i ničim uzrokovani sveobuhvatni strah i uzbuna koji često vode strahu da će napad panike ponoviti. Osoba se obično brani tako da suzi svoje djelatnosti u nadi da će time spriječiti novi napad panike.


Fobije

Snažni strah vezan za određene stvari, osobe ili okolnosti. Neke fobije se odnose na određene životinje ili putovanje zrakoplovom. Socijalne fobije se odnose na druženja i javne nastupe.


Opsesije i kompulzije

Uporno i neželjeno ponavljanje misli i osjećaja kojima se osoba ne može oduprijeti te postupci koje osoba ponavlja vjerujući da će se time osloboditi ovih misli. Primjeri su mahnito pranje ruku ili suđa u strahu od bakterija ili mnogokratno provjeravanje je li plin zatvoren.


Post-traumatski poremećaj

Fizički ili psihički teško ranjene osobe (prirodnom katastrofom, ratom, udesom, nasiljem) imaju prekomjerno brižne misli, osjećaje i ponašanje, posebno u okolnostima koje podsjećaju na ranjavanje.


Prevladavanje anksoznosti

Anksioznost se može prevladati provođenjem pozitivnih misli, osjećaja i ponašanja na nekoliko razina. Duboka anksioznost zahtjeva rad na svim razinama. U slučaju povremene anksioznosti, osoba se može usredotočiti na samo nekoliko razina.


Tjelesna razina

Na tjelesnoj razini se prevladavaju psihičke tegobe uzrokovane tjelesnim naprezanjem, premorom, te pogrešnom preharom i lošim varanjem.

Duboko disanje
Tehnike opuštanja: opuštanje mišića, meditacija.
Redovito vježbanje, npr. aerobik, šetnje, bicikl.
Izostavljanje iz prehrane stimulansa i sastojaka koji opterećuju organizam, kao što je pretrejerano uzimanje kofeina, šećera, nikotina, soli i alkohola.
Emotivna razina

Zdrav stav prema vlastitim osjećajima smanjuje anksioznost.

Ne zanemarivati svoje osjećaje.
Naučiti se prepoznavati svoje osjećaje.
Izraziti svoje osjećaje. Ne povrijediti sebe da bi se poštedjeli osjećaji drugog.
Ne susprezati srditost po svaku cijenu.
Mentalna razina

Način na koji sebi tumačite okolnosti određuje vaše osjećaje i ponašanje u tim okolnostima. Anksioznost se često može prevladati pozitivnijim razlaganjem okolnosti.

Ne upuštajte se u beskrajne labirinte misli "što će biti ako bude" u kojima prevladavaju najgori mogući ishodi prije nego se uopće suočite s okolnostima.
Ne procjenjute niti rasuđujte na nakritičniji mogući način.
Ne koristite ideal savršenstva kao mjeru koliko ste sami dobri u nečemu.
Ako ne možete promjeniti okolnosti ne znači da ne možete ničim doprijeniti.
Ne brinite previše što drugi vele ili misle o vama .
Razina ponašanja

Panike i fobije mogu biti stravične. Možete naučiti da prepoznate nailazak napada panike i kako ga prevladati kad stigne.

Ponavljajte sebi da je to samo neugodna tjelesna reakcija a ne ozbiljni zdravstveni problem - devalvirajte nadolazeću opasnost.
Naučite se sebi govoriti nježno i smireno. Duboko dišite i koristite tehnike opuštanja mišića.
U slučaju fobije, potražite psihijatra ili psihologa da vas nauče tehnikama desenzitacije imaginarnih slika.
Društvena razina

Samopouzdanje u odnosima s drugim ljudima pomaže uklanjanju osjećaja bespomoćnosti i anksioznosti.

Tražite što vam pripada i nemojte ustuknuti.
Kažite "ne" za što ste uvjereni da vas ne spada.
Ne dajte se manipulirati.
Zdravstvena razina

Trajne anksiozne tegobe koje ometaju svakodnevne djelatnosti mogu zahtjevati liječenje lijekovima. Obratite se liječniku ili psihijatru.


sa http://www.megatrade.hr/wmajstor.nsf/
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Anksioznost Empty
PostajNaslov: Re: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitimesub tra 21, 2007 11:37 pm

Anksioznost


Poremecaji anksioznosti su najcešci emocionalni poremecaji, koji zahvataju i mlade i odrasle ljude. Može se razviti usljed kompleksnih kombinacija faktora rizika, ukljucujuci životne dogadaje, karakteristike licnosti, genetiku, hemijske procese u organizmu. Poremecaji anksioznosti uspješno se tretiraju.

Vecina ljudi doživi osjecanje anksioznosti (strepnje, tjeskobe) prije znacajnih dogadaja kao što su važan ispit, poslovna prezentacija, prvi sastanak sa seksualno privlacnom osobom. Kada ljudi doživljavaju anksioznost, tipicno osjecaju uznemirenost, neprijatnost i napetost. Osjecati se anksiozno u ovakvim situacijama je adekvatno i to stanje obicno kratko traje. Ova osjecanja se ne svrstavaju u klinicku anksioznost, vec su uobicajen dio svakodnevnog života, jer ljudi prirodno osjecaju anksioznost kada su suoceni sa prijetnjom, opasnošcu ili kada su pod stresom.

S druge strane, poremecaji anksioznosti su ozbiljni emocionalni poremecaji koji ispunjavaju život osobe preplavljujucom anksioznošcu i strahom koji su hronicni, intenzivni i mogu se progresivno pogoršavati ukoliko se ne tretiraju. Obuzeti napadima panike, opsesivnim mislima, nocnim morama ili neprestanim zastrašujucim fizickim simptomima, neki ljudi sa poremecajem anksioznosti postaju zatvorenici u kucnom pritvoru. Uobicajeno, poremecaji anksioznosti se razvijaju tokom rane adolescencije ili ranog odraslog doba.

Poremecaji anksioznosti su kategorsani na sledeci nacin:

Generalizovani anksiozni poremecaj (GAP). Karakterišu ga izražena i nerealisticna zabrinutnost koja traje šest mjeseci ili duže; kod odraslih, anksioznost se fokusira oko tema kao što su zdravlje, novac ili karijera. Pored hronicne zabrinutosti, prisutni su drhtanje, grcenje mišica, nesanica, napetost u abdominalnom predjelu, vrtoglavica, povecana iritabilnost.

Opsesivno-kompulsivni poremecaj (OKP). Kod ove vrste poremecaja anksioznosti, osobe imaju uporne, ponavljajuce misli (opsesije) koje odražavaju pretjeranu anksioznost ili strah; tipicne misli su zabrinutost oko infekcija i zaraženosti ili strah od neadekvatnog ili nasilnog ponašanja. Opsesivne misli mogu voditi ka izvodenju rituala (kompulzija) - kao što su pranje ruku ili ponavljanje fraza – s ciljem oslobadanja od anksioznosti uzrokovane opsesivnim mislima.

Panicni poremecaj. Ljudi sa panicnim poremecajem pate od ozbiljnih napada panike bez ociglednog razloga. Napadi panike izazivaju doživljaj kao da ce se osoba onesvjestiti, poludjeti ili doživjeti infarkt i umrijeti. Manifestuje se lupanjem srca, nelagodom ili bolom u grudima, znojenjem, drhtanjem, zažarenošcu ili trncima po dijelovima tijela, suhim ustima i doživljajem gušenja, strahom od umiranja i gubljenja kontrole, doživljajem nestvarnosti, itd. Napadi panike cesto se javljaju sa agorafobijom – strahom da ce se doživjeti napad panike na mjestima sa kojih bi bilo teško pobjeci, te se takva mjesta izbjegavaju.

Posttraumatski stresni poremecaj (PTSP). Obicno slijedi nakon izložensoti osobe traumatskom dogadaju kao što su posmatranje smrti druge osobe, seksualno zlostavljanje, iznenedna smrt bliske osobe ili prirodna katastrofa. Tri su osnovne manifestacije PTSP-a: „oživljavanje” traumatskog dogadaja („flešbek” ili nocna mora), izbjegavajuce ponašanje (izbjegavanje mjesta povezanih sa traumom), te emocionalno udaljavanje od drugih i psihološka uznemirenost (poremecaji spavanja, iritabilnost i slaba koncentracija).

Poremecaj socijalne anksioznosti (Socijalna fobija). Karakteriše se ekstremnom anksioznošcu vezanom za procjenu drugih ili ponašanje koje bi moglo dovesti do ismijavanja i osramocivanja. Ovakva intenzivna anksioznost može voditi izbjegavajucem ponašanju. Fizicke manifestacije povezane sa ovim poremecajem su lupanje srca, ubrzano disanje, crvenjenje i znojenje.

Specificne fobije. Osobe sa specificnim fobijama pate od intenzivnog straha od specificnih situacija ili objekata (zatvoren ili otvoren prostor, visina, pauci, psi, itd.). Izraženost straha je neadekvatna u odnosu na situaciju i osoba je prepoznaje kao iracionalnu. Specificne fobije mogu dovesti do izbjegavanja uobicajenih, svakodnevnih situacija.

Alarmni sistem

Biološka pozadina anksioznosti je “alarmni sistem” koji služi obezbjedivanju zaštite organizma aktiviranjem „dodatne energije za bježanje ili borbu” u potencijalno ugrožavajucim situacijama. Sama po sebi anksioznost ne predstavlja abnormalnu reakciju, vec kao dio naslijedenog repertoara ljudske prirode, ona predstavlja normalnu manifestaciju ljudske prirode

Problemi anksioznosti nastaju kada je osoba preosjetljiva, odnosno kada su „alarmni sistemi” osobe previše osjetljivi i ukljucuju se prelako, tako da se anksioznost javlja u pogrešno vrijeme. Ako osoba doživljava anksioznost u situacijama u kojima drugi nisu anksiozni, to govori da osoba ima preosjetljive „alarmne sisteme.”

* * *

Poremecaji anksioznosti uspješno se tretiraju psihološki, medikamentima ili njihovom kombinacijom. Pošto svaki poremecaj anksioznosti ima svoje posebne karakteristike, tretman ne mora biti isti za svaki poremecaj. Važno je precizno utvrditi specifican problem prije odluke o nacinu tretmana. Izbor jednog, drugog ili oba tretmana zavisi od preferencija osobe koja ima problem, preferencija profesionalca koji pruža usluge tretmana, kao i od vrste poremecaja anksioznosti.

Netretiran poremecaj anksioznosti izvor je brojnih onesposobljenosti. Kada se podvrgne tretmanu, osoba koja ima problem i profesionalac koji pruža usluge tretmana, rade zajedno kao tim. Ako jedan tretman ne daje rezultate, treba potražiti drugi. Adekvatan tretman poremecaja anksioznosti ukljucuje informisanje, edukaciju i savjetovanje s ciljem da osoba razumije svoje emocionalno stanje, disfunkcionalne nacine razmišljanja i obrasce ponašanja.


ANKSIOZNOST *klinicka slika


Shematski prikaz reagovanja na anksiozno dozivljavanje

REAKCIJA ANKSIOZNOSTI
(neodredjeno stanje straha ili strepnje)

1. SVESNA
- eliminacija anksioznosti – razionalizacija
2. NESVESNA (strah od suocavanja)
neurotski sa stresom povezani poremecaji
a. ODBRAMBENI MEHANIZMI
- fobije
- opsesivno-kompulzivne neuroze
b. KONVERZIVNI MEHANIZMI
- akutna
histericno reafovanje (stupor – ukocenje, ubrzanje ponasanja, agitacija)
- hronicna
- bez organskih promena kao neuroza organa
- promena na organima
psiho-somatske bolesti
Anksioznost (strah) je generator psihopatologije. To su funkcionalna oboljenja, nemaju vidljive znake organskog oboljenja. Svi ti psihogeno uslovljeni poremecaji imaju implikaciju na organski supstrat – vegetativni sistem. Ovi poremecaji funkcionalno aktiviraju vegetativni sistem – izlucuje se veca kolicina adrenalina, kortizola i pojavljuju se simptomi. Anksioznost sve ovo motivise. Adrenalin izaziva lupanje srca, a to izaziva strah (zatvoreni krug) – to je mehanizam nastanka neuroticnosti. U odnosu na licnost, neurotsko reagovanje je jedna opsta nesposobnost organizovanja i svrsishodnog usmeravanja odredjenih potencijala (intelektualnih, kognitivnih...) koje licnost ima u ostvarivanju neke svoje aspiracije. Dublje traganje za razlogom (zasto?) – vracanje do 2. ili 3. god., kada se odredjuju odbrambeni mehanizmi i nacin njihove upotrebe. Sustina psihoterapije je upoznati i prepoznati svoje odbrane (to je sustina neuroticnosti).
Frustracije do 2-5 god. odredjuju formiranje ovog aparata & nacina upotrebe mehanizama odbrane.

Neke neuroze se “nenasledjuju”, ali se nasledjuju obrasci neuroticnih pojava (nacin kako su nas vaspitali roditelji – oni mogu biti neuroticari – navike ishrane). To je vazno za etiologiju, uvek moramo pitati za nacin ponasanja & obrasce iz detinjstva.
Zene su brojniji neuroticari – 2 – (4.7)8% u opstoj populaciji neuroticnih smetnji, a inace 50% psihijatrijskih poremecaja su neuroze tj. nepsihoticna psihopatologija, dok su drugih 50% zavisnosti, psihoze.

ICD-10 klasifikacija – neuroticni poremecaji
1. fobicno-anksiozni poremecaji
2. reakcije na tezak stres
3. poremecaj adaptacje
4. disocijativni i konverzivni poremecaj
5. somatoformni poremecaj
6. drugi neurotski poremeaji

Konverzija anksioznosti:
- u svest (padanje u nesvest...)
- u telo (ovakvi pacijenti nemaju svest o svojim poremecajima zato sto se anksioznost vrlo brzo konverzuje u telo)
Psihosomatsko reagovanje mora postojati da bi se javila psihosomatska bolest. Kortizol se izlucuje u velikim koncentracijama i zato pada imunitet. Cesto nismo svesni mehanizama odbrane (svesni smo racionalizacije, sublimacije). Tek u psihoterapiji mi osvescujemo fobije, opsesivno-kompulzivne neuroze...

Fobija je strah vezan za odredjeni objekat, ideje, situaciju i f-je (vrste: agorafobija, sociofobija, strah od crvenjenja, strah od putovanja tanatofobija – strah od smrti...). Unutrasnja strepnja (anksioznost) koju mi na odredjen nacin putem projekcije i pomeranja ne osvescujemo, strpamo je u neku fobogenu situaciju. Mi nismo svesni unutrasnjeg straha, on postoji napolju. To je bunker u kome boravi nas nesvesni konflikt koga smo zaboravili. Agorafobija moze biti nesvesna zelja za egzibicionizmom kada neko ne sme da izadje iz kuce da ga neko ne vidi ili agresivni impulsi ili strah da ne bude ostavljen. Sekundarna i tercijarna dobit postaje ugrozavajuca za nas??. Ono sto je karakteristicno za fobicare:
1. odjednom gube u kvalitetu svoga zivljenja, siromastvo zivljenja u osnovnim, elementernim obrascima (posao, druzenje...)
Postoji svest o tome, strah je svestan, ali je mehanizam nesvestan.
2. imaju patnju koja je autenticna (“pomozite mi”)
Mogu se pojaviti i somatski simptomi. To je bila dinamika. Posto je osujecena realizacija, javlja se potiskivanje i pomeranje, zato sto se iz super-ega pojavljuje strah od odbacivanja iz ega-ideal i od strane sredine.
3. (drugi) Anksiozni poremecaji kada nema strukturisanog anxioznog mehanizma koji su jasno formirani, a ima straha, ti pacijenti imaju 4 vrste straha (ovde mozemo da trazimo uzroke):
1. strah od nad-ja (krivica) (nezadovoljen ego-ideal)
2. strah od kaznjavanja (kastracioni strah)
3. strah od odvajanja (separacioni strah)
Dolazi od realnosti kad dete introjektuje roditelja kao deo sebe. Ako se problem separacije prodje dobro i ako mi to razumemo da ja nije napolju (ne ja) imacemo laku komunikaciju. Skapiracemo da to nije jedno. Neke osobe nisu u stanju da se odvoje od nad-ja. Ako je nesto obrazac u ponasanju i ako je velikog intenziteta ono moze postati anksioznost. Ova anksioznost moze izazvati depresiju (fluktuacija agresivnosti) ako se coveku oduzme to nesto za sta je vezan.
4. strah od ida
Posledica je gubitka kontrole nagona. To moze postati psihoza ako se izbrise granica izmedju ida i ja, pa i sve ostale granice. Nema granica ni unutra ni spolja sa realnosti. Kod neuroza granice su ocuvane, imamo svest da one postoje, dok kod psihoza one nestaju, tanje se. Granicni slucaj ne postoji.
Kod poremecaja licnosti postoje granicni poremecaji, koji nemaju veze sa psihozom niti neurozom. Tu su istanjene granice, postoji razvojni defekt u iskustvu – istanjene granice (drugacija predstava iz spoljasnje sredine), a mehanizmi odbrane nisu izgradjeni.
Kod neuroza postoji osiromasenje bogatstva, dok kod psihoza nema svesti o bogatstvu.
Teorija konflikta (kod neuroza)
Teorija defekta (kod poremecaja licnosti) – izmenjena predstava identiteta
Kod psihoza odbrane padaju, a nesvesno preplavi svesno.
Fobija cesto stiti od afektivne psihoze. Nekada kod odredjenih osoba (kada postoji genetiki preduslov) fobija moze da bude preduslov afektivne psihoze. Fobija je jedan od prvih simptona prihoze. Izolacija afekta, reaktivna formacija stiti od shizofrene psihoze.
Ne moze da se hipnotise onaj ko nece & onaj ko je mentalno zaostao.

Fobije se lece razuslovljavanjem (ali obavezmo uz psihoterapiju):
1. sa osobom od poverenja
2. zadaci se sire svakog dana
3. pa sve to sami
Svaki put se prate dozivljaji pacijenta.


sa www.stres.co.yu
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Anksioznost Empty
PostajNaslov: Re: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitimepon tra 23, 2007 1:50 pm

Tjeskoba je bolno stanje bespomoćnosti, nezaštićenosti, napetosti, zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Tjeskoba predstavlja reakciju ega na unutarnju instinktnu opasnot koja proizlazi iz ida i vanjsku opasnost, tj. doživljaj od strane ega neke prijeteće vanjske situacije.


Anksiozna reakcija je pokušaj da se ankioznost i napetost oslobode putem tijela. Zbog toga je anksioznost praćena simptomima oterećenja voljne muskulature, povećanom aktivnošću autonomnog živčanog sustava, povećanom manifestacijom pojedinih organa ili pojedinih sustava u tijelu.

Simptomi tjeskobe:


Opći fenomeni


Tjeskobna se očituje osjećajen neugode, unutrašnje afektivne napetosti ili iščekivanjem prijeteće pogibelji. Praćena je povečanim tonusom muskulature što se očituje kroz facijalnu ekspresiju i stav tijela tjeskobne osobe te teškoćama u opuštanju. Karakterističan je stav tjeskobe osobe koja sjedi na rubu stolca spremna da skoći i reagira na najmanji šum. Uz napetost muskulature prisutan je tremor ekstremiteta, zjenice su proširene, kapci su rašireni ("u strahu su velike oči"), osoba stalno vlaži usne zbog njihove suhoće, krši ruke, trlja lice, gricka nokte, čupa kosu.


Psihološki fenomeni


Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u kojemu čovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha, ona predstavlja anticipaciju nesnosnog stanja preplavljenosti vanjskim i unutrašnjim silama. Osjećaj anksioznosti, usporedo s tjelesnim smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno lebdećim strahom, strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno obuzima i da strah lebdi u njemu, a pri tome ne zna odakle strah dolazi i zbog čega se javio. Strašljivo isčekivanje je vrlo kompleksno subjektivno doživljavanje tjeskobe, koje je teško precizno opisati. Osobe koje doživljavaju ovaj oblik straha opisuju ga kao osjećaj obuzetosti nekom strepnjom da će se dogoditi nešto loše, neka neugoda, nesreća, bilo njima, bilo njihovim bližnjima. Strepnja koja se zlosutno nadvija nad njih, ne mogu je se osloboditi niti je odagnati, a izrazito je mučna i neugodna i potpuno ih paralizira. Osjećajem općeg ili difuznog straha koji se takožer javlja, najbolje se može opisati kao "potpuna preokupiranost strahom" Tjeskobne osobe opisuju ovo stanje kao osjećaj potpune paraliziranosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti, osjećajem da ne vladaju situacijom već da se život "dešava mimo njih". Osobe postaju povišeno nesigurne, oprezne i sumnjičave, ne uspijevaju se organizirati i otpočeti živjeti smisleno, realizirajući neke od svojih životnih ciljeva. Samopoštovanje takvih osoba je vrlo nisko, stalno su spremni da o sebi govore najružnije, a to postaje novi poticaj za strahovanje čime se zatvara začarani krug. Pored ovih opisanih karakteristika javlja se razdražljivost, osjećaj da se živi na ivici, preuveličavanje svakodnevnih problema, manje ili više izražena depresivnost, svadljivost, smetnje u interpersonalnim komunikacijama, teškoće koncentracije i osjećaj kao da je glava prazna, pogotovo u onim trenucima kada se treba intelektualno angažirati. Za tjeskobu karakteristični su i različito izraženi poremećaji spavanja: smetnje usnivanja, kontinuiteta i dužine spavanja, tjeskobni snovi, prekidi tijeka spavanja ili pak rano jutarnje buđenje. Tjeskobne osobe navode osjećaj unutrašnjeg pritiska, kao da će se rasprsnuti, kao da im neka kugla ili lopta iznutra pritiska grudi i sl. S druge strane žale se na podrhtavanje dijelova tijela, ili pak cijelog tijela, zatim na sitno treperenje pojedinih grupa mišića, naročito na licu ili očnim kapcima, osjećaj bolova u mišićima, motornu uznemirenost i nemoć da se skrase na jednom mjestu, alku zamorljivost. Posebno često motorna napetost se ispoljava zategnutošću mišića vrata, potiljka, ramena i grudi koja dovodi do neugodnih bolnih senzacija kao što su glavobolje, stezanje u grudima, teškoće u disanju. Osnovna karakteristika tjeskobnih osoba je povišena razina opreznosti, nestabilnosti, sumnjičavosti i ispitivačkog stava prema svijetu u kome žive, ljudima koji ih okružuju i na kraju prema sebi samima.


Tjelesni fenomeni


Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje nizom somatskih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u pravilu, znatno ublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno otklanja.


Ovakav tip manifestacija anksioznosti nerazdvojni je pratilac anksioznog načina reagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja anksioznosti uvijek praćena i tjelesnim fiziološko-biokemijskim promjenama u organizmu. Tjelesna ispoljavanja anksioznosti mogu biti generalizirana ili ograničena na pojedine organe i sustave: kardiovaskularni, respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, na koži, na osjetilima itd.


U svojoj studiji Racamier sustavno razmatra tjelesna očitovanja anksioznosti i ističe njihove najčešće oblike:


Kardiovaskularni sustav: Najčešća ispoljavanja u kardiovaskularnom sistemu u vezi su s radom srca. To su palpitacije, tahikardija i prekordijalni bolovi. Uz to susreću se i vazokonstriktivne ili kongestivne krize koje mogu biti generalizirane ili lokalizirane na licu, prstima, udovima i sl.


Respiratorni sustav: U ovom se sustavu najčešće javlja dispneja, koja može biti različita po obliku i intenzitetu, počev od lakih blokada respiracije, preko astmatiformnih nastupa, do burnih kriza bronhijalne astme. Nastupi kašlja, štucanja, zijevanja, disforične i afonične krize ostale su somatske manifestacije anksioznosti koje se viđaju u respiratornom sustavu.


Gastrointestinalni sustav: U ovom su sustavu najčešći simptomi i znaci nauzea, povraćanje, gastrični i intestinalni spazmi praćeni bolovima, tenezmima, dijarejom zatim ptijalizam ili suhoća ustiju, paroksizmi gladi ili žeđi itd.


Urinarni sustav: Najčešće somatske manifestacije anksioznosti u urinarnom sustavu su polaksiurija, poliurija, vezikalni tenezmi, strangurije.


Neuromuskularni sustav: Krize drhtanja, koje predstavlja najznačajniju manifestaciju anksioznosti u ovom sustavu, mogu biti veoma izražene i mogu zahvaćati cijelo tijelo. Uz to, susreću se i fascikularni i fibrilarni trzaji mišića i bolne pseudoreumatične krize.


Senzorium i senzibilitet: U grupu senzitivnih i senzoričnih poremećaja koji prate anksioznost spadaju hiperestezije, parestezije, krize svraba, sijevajući bolovi, zujanje u ušima, poremećaji vida, nastupi vrtoglavice koji prema mnogim autorima predstavljaju najznačajnije simptome anksioznosti.


Navedena tjelesna očitovanja kod anksioznosti nisu specifična samo za njih već i za sve ostale emocije. Posebno treba istaknuti da sva ova ispoljavanja na tjelesnoj razini ne moraju biti praćena svjesnim doživljavanjem anksioznosti.


Porijeklo tjeskobe


Neki teoretičari vode porijeklo anksioznosti unatrag sve do procesa rađanja, čak još ranije do prenatalnog razdoblja. Anksioznost je reakcija koja je karakteristična vjerojano za sva živa bića, osobito viša živa bića. Međutim, porod je nešto što je svojstveno svim sisavcima i ostaje otvoreno pitanje ima li porođaj za sve vrste traumatsko značenje. Ovakva postavka vodi od psihologije prema biologiji. To ima opravdanje, jer se anksioznost, kao reakcija na situaciju opasnosti koja treba da ispuni potrebnu biološku funkciju, izražava kod različitih organizama na različit način.


Osim biološkog značenja anksioznost (očuvanje jedinke), kod drugih živih bića danas se ne zna je li prvobitno podrijetlo njihove tjeskobe u porođaju, kao što je to kod čovjeka, iako se tim problemima kod životinja danas između ostalih bave neki autori od kojih je najpoznatiji Konrad Lorentz, direktor Max Planck Instituta u Kolnu i njegovi učenici koji u tjeskobi vide pokretački motor bijega ili agresivnosti kod instinktnih odgovora na percepciju vanjske opasnosti.


U aktu rađanja postoji objektivna opasnost za očuvanje života, što je inače poznata činjenica, ako to promatramo s realitetnog stajališta. Međutim, psihološki bi se moglo reći da ova konstatacija nema nikakva smisla. Opasnost koja se odnosi na akt rađanja nema nikakav psihički sadržaj, jer ni u jednom slučaju ne možemo predpostaviti da bi fetus mogao imati bilo kakvu spoznaju o mogućnosti smrtnog ishoda tijekom poroda.


Međutim ova primarna tjeskoba, koja je vezana uz akt rađanja, može se promatrati jedino kroz aspekt masivnog poremećaja u ekonomici narcističkog libida, jer se velike količine ekscitacije u novoj ekstrauterinoj situaciji svaljuju na dijete i izazivaju u njemu nova senzacije neugode. Mnogi tjelesni organi pojačavaju povećanu investiciju na svoj račun kao prethodnica kasnijoj objektnoj investiciji koja treba tek da nastane.


Freudove teorije tjeskobe


Već od početka svojih psiholoških istraživanja u tijeku studija o histeriji zajedno s Breuerom, Freud je stalno nalazio postojanje seksualne traume u anamnezi odraslih bolesnika, koje je pokušavao liječiti hipnozom. Freud je zbog toga seksualnu traumu smatrao osnovnom jezgrom kasnije neuroze. Za razimijevanje teorijskog koncepta tjeskobe kako ga je Freud razvio u tijeku svog kliničkog i teorijskog rada, vrlo je ilustrativna povijest bolesti, mlade djevojke Katarine, koja predstavlja treći klinički slučaj opisan u njegovim "Studijama o histeriji", a prvi puta je objavljen 1895. godine.


Kod Freuda postoje tri razdoblja u razvoju koncepta tjeskobe. Prvo razdoblje (radovi između 1893. i 1895. godine) u vezi s neurozom straha i njenim odnosom sa seksualnim životom, drugo razdoblje (između 1909. i 1917. godine) gdje Freud razrađuje odnos između tjeskobe i potisnutog libida, i treće razdoblje (između 1926. i 1932. godine) gdje govori o odnosu tjeskobe s psihičkim aparatom.


Osnovna Freudova misao bila je da se izvor tjeskobe ne treba tražiti u sferi psihičkog već u sferi fizičkog. Stvaranje tjeskobe ovisilo bi o mehanizmu transformacije kvantiteta u kvalitet. Naime, najprije se nalazi akumulacija fizičke seksualne napetosti, koja kada pređe određeni prag, ne može se transformirati u afekt psihičkom proradom. Freud u to vrijeme razlikuje tri različita sastavna dijela seksualnog života: fizičku sastavnicu, psihoseksualnu i psihičku sastavnicu. Fizička seksualna napetost ima ulogu buđenja psihičkog libida koji dovodi do neophodnog doživljaja zadovoljstva, a kad se to ne desi seksualna napetost se pretvara u tjeskobu, umjesto da se transformira u psihoseksualnu napetost. Radi se dakle o mehanizmu koji je simetričan i obratan od onoga kod konverzivne histerije. Prema tome moglo bi se reći da je tjeskobna neuroza somatska inverzija konverzivne histerije. Naime kod konverzije postojao bi prijelaz od psihoseksualnog u sommatsko, a kod tjeskobne neuroze od fizičkog seksualnog u somatsko. Kod histerije je pri tome sačuvana mogućnost simbolizacije i konverzije, dok kod tjeskobne neuroze ne postoji povezanost sa simbolizacijom, što bi značilo da se stvara seksualni afekt, a fizička napetost se ne može psihički vezati. Tjeskoba se pojavljuje kao somatski supstitut nedostajuće reprezentacije, koja je predstavnik nesvjesne pulzije.


Osnovna pretpostavka ove teorije je da seksualna energija nema mogućnosti da bude psihički eleborirana (mentalizirana), pa se zbog toga rasterećuje u obliku tjeskobnosti na način manje ili više arhaičan putem tijela. Fizička seksualna napetost (tjelesni libido) ima ulogu da budi psihički libido, koji je prijeko potreban za doživljaj satisfakcije. Kada se to ne dogodi, seksualna napetost se pretvara u tjeskobu, umjesto da se transformira u psihoseksualnu napetost.


Tjeskoba bi bila posljedica poremećene ekonomije libida, jer se libidna energija ne može psihički elaborirati, tj. ne može poprimiti nikakav simbolički karakter vezivanjem uz neku instinktivnu pulziju, odnosno njezinu reprezentaciju, već je manje više direktna posljedica pražnjenja psihičke energije iz ida preko tijela. Izvor tjeskobe ne bi bio u sferi psihičkog, već u sferi fizičkog. Stvaranje tjeskobe bi ovisilo o akumulaciji fizičke seksualne tenzije, koja, kad prijeđe određeni prag, ne može se transformirati u afekt psihičkom eleboracijom. To je upravo ono što se vidi kod aktualnih neuroza, posebno tjeskobne neuroze. Razlog nemogućnosti psihičke eleboracije seksualne tenzije je u predominaciji principa ugode.


Kod psihoneuroza po ovoj ekonomskoj teoriji izvor bi tjeskobe bio u tome što već postoji psihički libido koji je rezultat postignute elaboracije fizičkog libida (fizičke seksualne tenzije) zbog uključivanja principa realnosti u funkcioniranju mentalnog aparata. Psihički libido se odvezuje od svojih reprezentacija, odnosno od simptoma zbog procesa potiskivanja, i tako oslobođen ponovno se rasterećuje u obliku tjeskobe.
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Anksioznost Empty
PostajNaslov: Re: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitimepon tra 23, 2007 1:50 pm

Freud je, sve više napredujući u svojim studijama, došao do nove podjele tjeskobe: tjeskoba pred realnom opasnosti i neurotična tjeskoba. Svaka percepcija opasnosti izaziva stanje pripravnosti: senzorička budnost i motorička napetost mobiliziraju kapacitet odgovora na opasnost putem borbe ili bijega, već prema prilikama. Reakcije na opasnost su nužne i korisne jer pripremaju osobu za brzu reakciju. Tjeskoba, međutim, nije od nikakve koristi, jer djeluje dezorganizirajuće i remeti ponašanje pred opasnošću. Tjeskoba ima dakle suprotni učinak od traženog cilja: priprema na odgovor pred prijetnjom opasnosti. Odsutnost mogućnosti pripreme je štetna: to nam najbolje pokazuju traumatski, stresni poremećaji koji su dokaz učinka iznenađenja koje obuzima osobu i dohvaća je sasvim nespremnu. Nepripremljenost na opasnost olakšava prodiranje u Ego nesvladive količine ekscitacija. Dio ličnosti, koji zapaža i svladava stimulaciju i napetost je Ego, međutim snaga kojom on svladava podražaj je različita, pa se govori o slabom egu i jakom egu. Ukoliko Ego ne uspije kontrolirati podražaje, ukoliko je s njima preplavljen, nastaje traumatično, stresno stanje, koje može poprimiti formu pravog stresnog poremećaja. Jedan od činbenika, koji uvjetuju traumatsko stanje je intenzitet podražaja koji se sukobljavaju s egom, drugim riječima on ovisi o jačini stresora. Drugi činbenik je snaga samog Ega. Ostali činitelji su: iznenadnost stresa i količina raspoložive energije koja je slobodna od konflikta. Može se, dakle, kazati da svaka psihički stres koji je nedovoljno svladan i odstranjen može izazvati stresni poremećaj. Ako je promatrana kao izolirani entitet, njezini simptomi bi bili:

blokada ili smanjivanje nekih funkcija Ega, koje su uvjetovane time što se Ego suočava s novim situacijama koje treba riješiti, pa povlači energiju od drugih funkcija, koje time bivaju stavljene u sekundarni plan. Ponekad se osoba onesvijesti, ili joj je pak motorika oslabljena i osoba se osjeća iscrpljena, a seksualne funkcije mogu biti smanjene
emotivni napadi nastaju kao rezultat napora da se odtereti ekscesivna napetost. Osobe u stresu su često uznemirene i iritirane, pa je dovoljna neka naknadna situacija koja djeluje ekscitirajuće da bi time izazvala povećanje napetosti što je uzrokom da se pojavi emotivni napadi
smetnje sna i simptomi repeticije, nesanice javljaju se zbog nemogućnosti opuštanja, koja se ne može prihvatiti zbog rizika da se bude preplavljen ekscitacijama. S druge strane u osoba u stresu tipična je repeticija doživljenog stresa u snovima. To je pokušaj oslobađanja napetosti i način da se aktivno svlada događaj koji se nametnuo egu stavljajući ga u pasivnu poziciju. Kod stresnog poremećaja radi se o vrlo primitivnom tipu reakcije, koji preuzima funkciju onda kad savršeniji načini svladavanja napetosti od strane Ega nisu upotrebljivi ili zakažu. Stoga se ona može očitovati kao način reakcije gotovo kod svih neurotskih i ne-neurotskih osoba.


Da rezimiramo, ove teorije polaze od pojma opasnosti i "opasne situacije", a temelje se na dva osnovna postulata: 1) tjeskoba se javlja kao signalna reakcija sa svrhom da pripremi osobu na opasnu situaciju, 2) Ego ličnosti je središte anksioznosti, a ponekad može biti čak i njezin uzrok bilo da ponavlja tjeskobu za svoj vlastiti račun, bilo kao signal za prijeteću instinktnu opasnost. Funkcionalna tjeskoba determinirana je s dva aspekta:

povijesnim aspektom, budući da tjeskoba kao signal predstavlja repeticiju infantilnih tjeskobnih iskustava, koje ona reproducira stvarajući u isto vrijeme i određenu zaštitu od povratka potisnutog
simboličkim aspektom, budući da je funkcija tjeskobe u isto vrijeme i simbolička, jer reprezentira već sama po sebi, na simbolički način, jednu opasnu situaciju.


Pojam traumatizma na kraju će, u teoriji anksioznosti, u obnovljenom obliku kako je izložen u članku “Inhibicija, simptom i anksioznost” dobiti još veću vrijednost. Tako ego odašiljući signal anksioznosti, nastoji izbjeći da bude svladan nastupanjem automatske anksioznosti, osnovnog obilježja traumatske situacije u kojoj je ego posve onemogućen. Iz takvog shvaćanja proizlazi uspostavljanje svojevrsne simetrije između vanjske i unutarnje opasnosti; ego je napadnut iznutra, odnosno nagonski podražaji ga ugrožavaju tako kao da je napadnut izvana. Slikoviti obrazac mjehurića iz članka “S onu stranu načela ugode” više nije na snazi. Freud jezgru opasnosti nalazi u porastu napetosti preko granica podnošljivosti napetosti što je posljedicom dotoka unutarnjih podražaja koji traže da budu likvidirani.

Stres


Latinska riječ districtia, kroz srednjevjekovnu francusku destrece i srednjevjekovnu englesku distresses, postala je engleska riječ distress odnosno skračivanjem stress. Tijekom petnaestog stoljeća stres je označavao pritisak, a tek u dvadesetom stoljeću se počinje koristiti u medicini i označava duševno ili tjelesno preopterećenje i iscrpljenost organizma. Kanadski liječnik H. Selye definira stresor kao vanjski podražaj ili stimulus, a stres kao stanje tjelesnog disekvilibrija uzrokovan stresorom.


Stresori mogu biti vanjski fizički stimulusi kao različite infekcije, ali isto tako mogu biti i vanjski psihosocijalni činitelji kao ljubav i smrt. Da bi protumačila nečiji odgovor na stresore, dinamska psihoterapija se usredotočuje na: 1.) konflikt (ego psihologija koja izvire iz klasične Freudove psihoanalitičke teorije), 2.) iskustvo selfa (self psihologija s naglaskom na interpersonalno po Sullivanu, kasnije proširena od Heinza Kohuta) i 3.) važne interpersonalne odnose (teorija objektnih odnosa koja izvire iz radova Melanie Klein, Fairbairna, Winnicotta i Balinta).


Psihoanaliza je preuzela te izraze, prenoseći na psihičku razinu tri njihova značenja: značenje snažnog šoka, proboja i posljedica po cjelinu organizma. Stres označava događaj u životu čovjeka koji je definiran svojim intenzitetom i činjenicom da osobu onesposobljava za primjereni odgovor, ali ujedno izaziva i trajne poremećaje s patogenim učincima na psihičku organizaciju. Na ekonomskoj razini, traumatizmu je svojstven dotok podražaja prevelik za stupanj podnošljivosti i sposobnost osobe da tim podražajem ovlada i psihički ga obradi.



Fiksacije osobe određuje koji će se tipovi konflikata, možda, kasnije pojaviti (potaknuti stresorima) i određuje koji će se mehanizmi obrana kasnije primijeniti kao odgovor na stresore. Fiksacija se odnosi na sklonost očuvanju obrazaca ponašanja, emocija i misli kojima su se osobe služile u dotadašnjem životu. Rane životne traume, a naročito gubici (stvarni, prijeteći ili osviješteni), mogu dramatično promijeniti razvoj ega. Rani gubitak predstavlja naročitu opasnost jer oštećuje još nezreli i krhki ego, kompromitira njegov razvoj i čini osobu podložnom maladaptivnim stresnim odgovorima u kasnijem životu.



Regresija se odnosi na sklonost vraćanju korisnim, starim obrascima koji nas potpuno preplave kad se pojave stresori. Gabbard tvrdi da odrasle osobe pod stresom mogu regredirati na primitivnije faze razvoja i koristiti nezrele obrane i mehanizme koji su karakteristični za tu razvojnu fazu. Pošto smo svi djelomično nezreli zbog konflikata i razvojnih kašnjenja, svi smo podložni povremenoj regresiji. Mnoge osobe nikada se ne slome jer nisu bile izložene takvim okolinskim stresorima koji bi mogli ugrožavati ili uznemiriti njihovu psihičku ravnotežu. Naročito jaki stresori, kao smrt voljene osobe, razvod, rođenje djeteta, ponuda spolnog čina, bolest, reaktiviraju impulse koje osoba pokušava kontrolirati čitavog života. Pojedinac koji je izbjegavao proraditi vlastita emocionalna iskustva odjednom je suočen s golemom subjektivnom boli. Osoba reagira nesvjesno na te događaje, na isti način kako se to odigravalo u djetinjstvu, kad ju je na primjer roditelj “odbacio ili prihvatio”, ili kad je imala tabuizirane seksualne želje prema majci, ocu, bratu ili sestri. Takvi strahovi prisiljavaju osobu da ulaže potrebnu količinu energije u držanje takvih poriva nesvjesnima. "Ovo može značiti samo pogoršanje prijašnjih načina obrane do točke kad postaju patološki...". Takve infantilne reakcije uzrokuju strah da će impulsi konačno izbjeći kontroli: javlja se užas od kažnjavanja na primjer kastracijom i separacijom. Potiskivanjem osoba drži te misli daleko od svjesnog, ali može se dogoditi plima anksioznosti koja će rezultirati disfunkcionalnim ponašanjem i očitovanjem simptome stresnog poremećaja. Kad stresori aktiviraju egu strane impulse, superego reagira samokažnjavajućim mjerama koje ego doživljava kao krivnju. "Stoga se osjećaj krivnje sastoji od straha superega, unutarnjeg predstavnika naših roditelja od kojih izvorno zabrane neprihvatljivih impulsa i potječu". Kad odgovor na stresore uzrokuje simptome, dinamski orijentirani psihijatari vjeruju da se osoba brani od neprihvatljivih dječjih impulsa i anksioznosti, ili da se osoba ograničava na konstelaciju adaptivnih odgovora koji nisu u skladu s postojećom situacijom.



Sve osobe prolaze nesvjesne konflikte. Međutim, razlikuju nam se pojedini nagonski impulsi, zabrane, anksioznost i obrane od konflikta. Kad su simptomi istovremeno i obrana od nagonskih impulsa i indirektna ekspresija tih impulsa, oni mogu postati vrlo tvrdokorni. Simptomi pružaju nesvjesno olakšanje od nagonskih impulsa i energije superega (primarna dobit), a donose i dodatne koristi, kao što je priskrbljivanje posebne pažnje voljenih osoba ili liječnika (sekundarni dobit). Kad simptomi pružaju oboje, još ih je teže ukloniti. Iz toga slijedi da simptome stresnog poremećaja valja razumijevati kao pokušaje osobe za samoizlječenjem nakon izloženosti stresorima koji privremeno zaokupljaju njenu prirodnu obranu. Takvo izlječenje je međutim neuspješno, jer, obrane, na taj način, same postaju uzrokom daljeg oštećenja.

sa www.mef.hr/katedre
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
Sponsored content





Anksioznost Empty
PostajNaslov: Re: Anksioznost   Anksioznost Icon_minitime

[Vrh] Go down
 
Anksioznost
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: tužne vibracije :: Bolesti i ostale zdravstvene teme :: Ostale bolesti-
Forum(o)Bir: