Problemi sa štitnjačom

Hipotireoza

Definicija
Hipotireoza je stanje kod kojeg štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona. Radi se o najčešćem poremećaju rada štitnjače. U većini slučajeva poremećaj je unutar same štitne žlijezde i tada se stanje naziva primarna hipotireoza. Određeni lijekovi i bolesti mogu poremetiti funkciju štitnjače. Ironično, hipotireoza može nastati nakon liječenja hipertireoze (stanje karakterizirano viskom hormona štitnjače u tijelu) npr. nakon odstranjenja štitnjače ili liječenja radioaktivnim jodom. Hipotireoza može nastati i zbog poremećaja nadzornih mehanizama štitnjače u žlijezdi hipofizi i hipotalamusu (dio mozga koji kontrolira hipofizu). Nekoć se hipotireoza dijagnosticirala tek nakon što je bila prisutna dugo vremena. Danas se može otkriti jednostavnim krvnim testovima u ranom stadiju. Problemi sa štitnjačom i prisutnost antitijela usmjerenih protiv štitnjače češći su kod žena i povećavaju se s dobi.

Nazivlje
Latinski naziv: Hipothyreosis
Engleski naziv: Hypothyroidism

Štitasta žlijezda
Štitnjača, glandula thyroidea, neparna je žlijezda smještena u donjem dijelu vrata. Teška je 20-40 g, ima dva režnja povezana središnjim suženim dijelom što joj daje oblik slova H. Normalna je funkcija štitnjače stvaranje i izlučivanje hormona u krv što je čini žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda). Ti se hormoni nazivaju jodtironini i od ukupne količine izlučenih hormona 90% čini tiroksin ili T4, 10% trijodtironin ili T3, a manje od 1% čini reverzni trijodtironin ili rT3. Najodgovornija molekula za djelovanje hormona štitaste žlijezde i hormon s najvećim biološkim djelovanjem je T3. Na periferiji se T4 pretvara u T3. Sastavni dio ovih hormona je jod.
Ovi hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.
Drugi glavni učinak hormona štitaste žlijezde odnosi se na rast i sazrijevanje. Kod ljudi potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava. Potiču budnost, žustrost, reagiranje na različite podražaje, osjet sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Normalan osjećajni život također ovisi o primjerenoj dostupnosti ovih hormona. Važnu ulogu imaju i u razmnožavanju i reproduktivnim funkcijama muškarca i žene, održavanju normalne trudnoće itd.
Mnogobrojni biološki učinci hormona štitne žlijezde lako objašnjavaju brojne simptome koji se javljaju prilikom poremećaja njihove normalne koncentracije.

Podjela
Hipotireoza se dijeli na primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Primarna hipotireoza nastaje kad poremećaj u samoj štitnjači uzrokuje smanjenje proizvodnje hormona; sekundarna nastaje kod poremećaja u žlijezdi hipofizi kad manjka TSH, hormon koji stimulira štitnjaču. Tercijarna hipotireoza nastaje kod poremećaja u hipotalamusu, dijelu mozga koji regulira hipofizu i otpusta TRH (thyreotropin releasing hormone). TRH potiče otpuštanje TSH u hipofizi. TSH stimulira proizvodnju hormona u štitnjači. Hipotireoza, dakle, može nastati uslijed poremećaja u žlijezdi ili poremećaja nadzornih mehanizama u višim strukturama mozga.
Kretenizam je naziv za mentalnu retardaciju kod djece s neliječenom hipotireozom. Miksedemska koma je poremećaj svijesti koji može nastati kod teške hipotireoze.
Subklinička hipotireoza je stanje kod kojeg se laboratorijski može dokazati manjak hormona štitnjače, ali osoba nema simptoma.

Uzrok
Hipotireoza se općenito može opisati kao usporavanje tjelesne i mentalne funkcije. Može nastati zbog niza uzroka na relaciji hipotalamus-hipofiza-štitnjača. Važno je otkriti uzrok bolesti zbog slijedećih razloga:
- može se raditi o prolaznom poremećaju koji zahtjeva kratkotrajnu terapiju ili ona uopće nije potrebna, npr. kod osoba sa subakutnim limfocitnim tiroiditisom ili tiroiditisom (upala štitnjače) nakon poroda
- može biti uzrokovana lijekom kao sto je litij ili lijekovima koji sadrže jod te nestati nakon prestanka uzimanja lijeka
- može biti prvi ili jedini znak bolesti hipofize ili hipotalamusa

Primarna hipotireoza
Poremećaj nastaje u samoj žlijezdi; odlikuje se niskim razinama T3 i T4 zbog čega nastaje kompenzatorno povećanje TSH. Stoga nalaz niskog T4 i visokog TSH potvrđuje hipotireozu i ukazuje na primarni tip. Razlikujemo dva tipa primarne hipotireoze: subklinički i manifestni.
Subklinička hipotireoza definira se visokom razinom TSH i normalnom razinom T4 i T3. Ovaj nalaz ukazuje na veliku osjetljivost TSH na vrlo malo smanjenje funkcije štitnjače. Ovi pacijenti imaju svega nekoliko ili uopće nemaju simptoma.
Manifestna hipotireoza definira se viskom razinom TSH i niskom razinom T4. Većina ovih bolesnika imaju simptome i znakove hipotireoze.
Subkliničku i manifestnu hipotireozu mogu uzrokovati:
Kronični autoimuni (Hashimotov) tiroiditis - nastaje zbog oštećenja štitnjače imunoloskim stanicama i antitijelima (autoimuna bolest kod koje poremećaj obrambenog sustava tijela uzrokuje napadanje vlastitog tkiva). Može se očitovati porastom žlijezde (guša) ili njenim smanjenjem (atrofija). Mjerenjem razine antitijela kod ovih se pacijenata može predvidjeti nastup manifestne bolesti. Bolest je obično (ne uvijek) doživotna. Javlja se češće kod žena, osobito starije dobi. Ova je bolest najčešći uzrok hipotireoze u djece; kod osoba s Turnerovim sindromom se učestalije javlja. Bolesnik ili članovi obitelji često imaju druge autoimune bolesti kao sto je adrenalna insuficijencija (nedostatan rad nadbubrežne žlijezde) i dijabetes ovisan o inzulinu. Dokazana je povezanost između pušenja cigareta i pojave hipotireoze kod pacijenata s ovom bolesti.
Jatrogena bolest - kirurško odstranjenje štitnjače, liječenje radioaktivnim jodom i vanjska terapija zračenjem poznati su uzroci hipotireoze. Nakon potpunog odstranjenja štitnjače hipotireoza nastaje za dva do četiri tjedna. Nastup nakon djelomičnog odstranjenja kod bolesnika s Gravesovom bolešću je varijabilan. Kod većine bolesnika nastaje unutar prve godine nakon zahvata. Terapija Gravesove bolesti radioaktivnim jodom može uzrokovati hipotireozu mjesecima i godinama nakon liječenja. Vanjsko zračenje vrata (doze od 25 Gy /2500 rad/ ili vise) može uzrokovati hipotireozu. Učinak je ovisan o dozi zračenja; mnogi pacijenti imaju subkliničku hipotireozu nekoliko godina prije nastupa manifestne bolesti. Destruktivan efekt primijećen je i nakon zračenja cijelog tijela te nakon radijacijske terapije bolesnika s tumorima glave i vrata.
Jod - i manjak i višak joda mogu uzrokovati hipotireozu. Manjak joda je najčešći uzrok hipotireoze (i gušavosti) širom svijeta, osobito populacije koja živi u planinskim područjima. Visak jodida također može uzrokovati hipotireozu jer sprječava organifikaciju joda te stvaranje T3 i T4 (Wolff-Chaikoffljev efekt). Zdravim osobama se to ne događa već onima s poremećajem štitnjače kao što su pacijenti s kroničnim autoimunim tiroiditisom, nakon djelomičnog odstranjenja žlijezde, terapije radioaktivnim jodom ili subakutnim tiroiditisom bilo kojeg tipa. Višak joda može se unijeti u tijelo različitim tonicima, lijekovima za kašalj, prehrambenim pripravcima, jodnim pripravcima primijenjenim na kožu ili vaginu, lijekovima kao što je amiodaron te radiološkim kontrastnim sredstvima.
Lijekovi - terapija kojom se smanjuje funkcija štitnjače kod hipertireoze (metimazol, propiltiouracil) mogu uzrokovati hipotireozu, kao i niz drugih: litij karbonat, amiodaron, interferon alfa, interleukin-2. Bolesnici koji uzimaju nadomjesno T4 liječenje mogu ponovno postati hipotiroidni ako uz T4 uzimaju slijedeće lijekove koji smanjuju njegovo iskorištavanje: kolestiramin, soli željeza, fenitoin, karbamazepin.
Infiltrativne bolesti - fibrozna upala štitnjače (Reidelov tiroiditis), hemokromatoza, sklerodermija, leukemija, amiloidna guša, sarkoidoza, infekcija žlijezde s Mycobacterium tuberculosis i Pneumocystis carinii te cistinoza rijetki su, ali mogući, uzroci hipotireoze.

Hipotireoza kod djece i novorođenčadi
Najčešći prirođeni uzrok hipotireoze je nerazvijena ili nedovoljno razvijena štitnjača, vrlo rijetko se radi o naslijeđenom defektu sinteze hormona štitnjače ili zbog majčina uzimanja lijekova za hipertireozu. Kod djece koja kasnije u toku djetinjstva razviju bolest najčešći je uzrok kronični autoimuni tiroiditis (Hashimotova bolest).

Prolazna hipotireoza
Manjak hormona štitnjače privremeno nastaje tijekom nekoliko oblika subakutna upale štitnjače (tiroiditis):
- subakutni limfocitni tiroiditis (bezbolna upala) i subakutni granulomatozni tiroiditis odlikuju se upalom tkiva štitnjače s prolaznom hipertireozom nakon koje često nastaje prolazna hipotireoza. Nakon toga se funkcija žlijezde oporavlja. Prolazna hipotireoza može trajati nekoliko tjedana do šest mjeseci. Pacijenti s minimalnim simptomima ne zahtijevaju terapiju. Kod opsežnije pojave simptoma liječenje se provodi tiroksinom (T4) tijekom nekoliko mjeseci i nakon toga se prekida. Ako je šest tjedana nakon prekida liječenja razina TSH normalna, funkcija štitnjače se oporavila.
- upala štitnjače nakon poroda (postpartalni tiroiditis) se kod 20-30% bolesnica odlikuje najprije hipertireozom pa hipotireozom, a kod 40-50% samo prolaznom hipotireozom. U oba slučaja hipotireoza traje nekoliko tjedana ili mjeseci. Ovi brojevi dobiveni su laboratorijskim testiranjem; udio žena sa simptomima je mnogo manji, a nadomjesno hormonsko liječenje je rijetko potrebno.
- 4-8 tjedana nakon djelomičnog odstranjenja štitnjače ponekad nastaje hipotireoza koja nestaje nekoliko tjedana ili mjeseci kasnije. Vjerojatno je u ovim slučajevima preostalo tkivo štitnjače dovoljno za izlučivanje normalne razine hormona kad se uspostavi stimulacija s TSH.
- Ponekad kod bolesnika s Gravesovom bolesti prolazna hipotireoza nastaje nakon liječenja radioaktivnim jodom jer prethodno niska razina TSH ne odgovara pravilno na niske koncentracije T4 kroz nekoliko tjedana ili mjeseci.

Sekundarna i tercijarna (centralna) hipotireoza
Manje od 1% pacijenata ima jedan od ova dva oblika centralne hipotireoze. Većina ih ima niske ili normalne razine TSH. Rijetko se nađe blago povišena razina TSH kod pacijenata koji izlučuju TSH koji je slabije biološki aktivan.
Sekundarna hipotireoza nastaje najčešće zbog tumora hipofize (76%), tumora izvan hipofize koji pritišće na nju npr. kraniofaringeom (13%), sarkoidoze (1%), Sheehanovog sindroma (0.5%). Rijetko je uzrok ozljeda, upala hipofize, druge infiltrativne bolesti te mutacije gena za TSH receptor. Uzrok se ne može otkriti kod prosječno 8% slučajeva. TSH manjak može biti jedini znak bolesti, ali obično postoji poremećaj razine i drugih hormona hipofize.
Tercijarna hipotireoza nastaje kod poremećaja koji oštećuju hipotalamus ili protok krvi između njega i hipofize te kod mutacija gena za TRH receptor. Oštećenje hipotalamusa javlja se nakon ozljede, tumora, terapije zračenjem, infiltrativnih bolesti. Manjak TSH i TRH ne mogu se razlučiti biokemijskim testovima. Pri sumnji na centralnu hipotireozu bolesniku treba uraditi MR (magnetska rezonancija) snimanje hipotalamusa i hipofize.

Opća rezistencija na hormone štitnjače
Rijetka je nasljedna bolest kod koje je tijelo otporno (rezistentno) na hormone štitnjače. Nastaje mutacijom gena za T3 receptor koji omogućuje djelovanje hormona u stanicama. Ovi bolesnici rijetko imaju znakove hipotireoze u djetinjstvu (nizak rast, gluhoća, mentalna retardacija). Većinom imaju normalnu razinu hormona. Može postojati povezanost između ovog simptoma, sindroma hiperaktivnosti (ADHD), problema s učenjem i gubitkom sluha. Ova se bolest obično otkrije slučajno kao rezultat testa hormona štitnjače; karakteristično su T4 i T3 visoki, a TSH normalan ili visok. Liječenje se sastoji od T3 i T4, ali obično nije potrebno.

Simptomi
Hipotireoza kod nekih osoba ne dovodi do pojave simptoma, kod nekih su simptomi jako izraženi, ponekad čak ugrožavaju život. Simptomi hipotireoze su problematični jer nisu karakteristični isključivo za ovo stanje i mogu oponašati mnoge promjene koje se normalno događaju tijekom starenja. Opseg simptoma ovisi o težini manjka hormona i brzini kojom se poremećaj razvija. Simptomi su obično blažđi kad se hipotireoza sporo razvija.
Opći simptomi - hormoni štitnjače normalno stimuliraju metabolizam i većina simptoma hipotiroizma odraz je usporavanja metaboličkih procesa. Opći simptomi uključuju umor, tromost, usporeni pokreti, usporen govor, porast tjelesne mase, nepodnošenje hladnoće, pospanost, bezvoljnost, emocionalna labilnost, zaboravljivost, poremećaj memorije, teškoće s koncentracijom, depresija, smanjen apetit.
Koža - hipotireoza može smanjiti znojenje. Koža postaje blijeda, suha i zadebljana. Kosa pojačano opada, može postati oštra i tanka, obrve mogu nestati, nokti postaju krhki.
Oči - blago oticanje oko očiju, zamagljen vid; kad hipotireoza nastane nakon hipertireoze zbog Gravesove bolesti pacijent i dalje može imati očne simptome koje je uzrokovala Gravesova bolest: izbočene očne jabučice i poremećeno kretanje oka
Srce i krvne žile (kardiovaskularni sustav) - hipotireoza usporava srčani ritam i slabi stezanje srca te smanjuje ukupnu funkciju ovog organa. Posljedice mogu biti: umor te kratkoća daha, osjećaj nedostatka zraka tijekom vježbanja. Simptomi su teži kod osoba koje imaju pridruženu bolest srca. Hipotireoza može uzrokovati blagu hipertenziju (povišen krvni tlak) i podići razinu kolesterola u krvi.
Dišni sustav - oslabljeni su dišni mišići i smanjuje se plućna funkcija. Simptomi koji nastaju zbog toga preklapaju se sa simptomima od strane srca: umor, nedostatak zraka u naporu, smanjeno podnošenje tjelesnog napora. Bolest može uzrokovati oticanje jezika i epizode prestanka disanja tijekom spavanja (apnea u snu) što remeti san i uzrokuje pospanost tijekom dana. Hipotireoza može uzrokovati i promuklost.
Probavni sustav - usporava se akcija probavnog sustava i nastaje zatvor (konstipacija, opstipacija). Rijetko nastaje potpuni prestanak probavnih kretnji crijeva.
Reproduktivni sustav - Kod žena uzrokuje nepravilan menstrualni ciklus - od postupnog izostanka menstruacije ili vrlo rijetkih menstruacija do čestih i obilnih. Poremećaj menstrualnog ciklusa može otezati začeće. Trudnice s hipotireozom imaju povećan rizik od pobačaja. Kod muškaraca hipotireoza uzrokuje abnormalnosti spermija, prvenstveno poremećaj njihove pokretljivosti. Nakon regulacije razine hormona lijekovima poremećaj se ispravlja. Kod oba spola hipotireoza može uzrokovati seksualne disfunkcije.
Mišićno-živčani sustav i zglobovi - umor, slabost mišića, bolovi u zglobovima.
Myxedema coma - ponekad kod osoba s teškom hipotireozom stresovi kao što su trauma, infekcija, izlaganje hladnoći ili određeni lijekovi mogu uzrokovati po život opasno stanje koje se naziva myxedema coma, odnosno miksedemska koma, kod kojeg osim gubitka svijesti postoji vrlo niska temperatura tijela (hipotermija).
Simptomi kod djece - zahvaljujući rutinskoj provjeri svakog djeteta u rodilištu hipotiroidna djeca se mogu odmah otkriti i podvrći zadovoljavajućem liječenju. Ukoliko se bolest ne prepozna i ne lijeći može uzrokovati poremećaj rasta i razvoja te mentalnu retardaciju.

Dijagnoza
Svrha dijagnostičkog postupka jest utvrditi postojanje hipotireoze i otkriti uzrok.
Prisutnost opisanih simptoma obično je povod sumnji na hipotireozu. Krvni testovi mogu potvrditi sumnju i usmjeriti pozornost na mogući uzrok manjka hormona štitnjače. Ponekad rutinski laboratorijski testovi kod osobe bez simptoma mogu bit prvi povod za sumnju na hipotireozu kod osoba s povišenom razinom ˝masti˝ u krvi (hiperlipidemija).
Krvni testovi
Pri sumnji na hipotireozu obavlja se mjerenje razine TSH i tiroksina (T4) u krvi.
TSH je akronim za Thyroid Stimulating Hormon, odnosno hormon koji stimulira štitnjaču. TSH se još naziva serumski tireotropin. TSH nastaje u žlijezdi hipofizi i, kako samo ime govori, stimulira proizvodnju hormona štitnjače. TSH i hormoni štitnjače povezani su negativnom povratnom spregom: ako hormona štitnjače ima dovoljno oni potiskuju TSH pa je njegova razina niska. Ako pak postoji manjka hormona štitnjače TSH razina se povećava kako bi se štitnjača potakla na veću proizvodnju.
Određivanje razine TSH je najosjetljiviji test jer može biti povišen čak i kod blagog smanjenja funkcije štitnjače.

Liječenje
Većina bolesnika ima kroničnu, dugotrajnu, hipotireozu i zahtijevaju doživotno liječenje. Cilj liječenja je uspostaviti normalnu razinu TSH i hormona štitnjače u krvi te ublažiti simptome. Terapija podrazumijeva nadomjestak hormona štitnjače osim ako se radi o prolaznom stanju (npr. tijekom upale štitnjače; thyroiditis) ili stanju koje će se spontano normalizirati (npr. nakon prekida uzimanja određenih lijekova). Eutiroidno stanje, odnosno normalna razina hormona štitnjače, kod gotovo svih bolesnika se može postići vanjskom nadoknadom sintetskog tiroksina (T4). Nekim bolesnicima bolje odgovara T3 ili kombinacija T3 i T4. Prikladno liječenje rješava bolesnika svih simptoma hipotireoze.
Poboljšanje se većinom počinje zamjećivati dva tjedna nakon početka terapije. Kod osoba s teškim oblikom bolesti može proći nekoliko mjeseci do potpunog oporavka.
Doza hormona se treba individualno prilagoditi. Važno je liječnika informirati o svim drugim lijekovima koje bolesnik uzima kako bi se izbjegle potencijalno opasne kombinacije lijekova.
Liječnik može povisiti dozu hormona u određenim situacijama, npr. ako se bolest pogorša, ako se bolesnik udeblja, ukoliko bolesnica zatrudni ili ako probavni poremećaji poremete iskorištavanje hormona. Prehrana s velikim udjelom vlakana, lijekovi za višak želučane kiseline (antacidi koji sadrže kalcij ili aluminij) i tablete željeza mogu utjecati na iskorištavanje T4 i stoga T4 treba uzeti u drugo doba dana, ne istovremeno s ovim lijekovima. Liječnik može smanjiti dozu T4 tijekom starenja, nakon poroda ili ako bolesnik smršavi.
Tijekom liječenja provodi se rutinska kontrola. Individualne potrebe pacijenata za T4 se razlikuju i ovise o nizu čimbenika, uključujući uzrok hipotireoze. Liječnik propisuje početnu dozu i prosječno šest tjedana nakon početka terapije ponovno provjerava krvnu razinu TSH (ponekad i drugih hormona štitnjače). Prema rezultatu ove pretrage prilagodi se doza T4. Ovaj se postupak kontrole ponekad treba ponavljati nekoliko puta dok se razina hormona napokon normalizira. Kad se utvrdi odgovarajuća doza liječnik obično preporuči kontrolni krvni test jednom godišnje. U posebnim situacijama potrebno je češće kontroliranje: kod osoba starije dobi, osoba s koronarnom bolesti srca (infarkt, angina pectoris), u trudnoći, za vrijeme kirurškog zahvata...
Trudnoća - trudnicama može trebati veća doza T4 i kontrole svaka 4 tjedna čim se utvrdi trudnoća. Nakon što se utvrdi nova odgovarajuća doza kontrole mogu biti rjeđe. Žene s hipotireozom kojima se razina hormona tijekom trudnoće uspješno održava na normalnoj razini rađaju zdravu djecu. Nakon poroda je ponovno potrebno utvrditi odgovarajuću dozu T4.
Kirurški zahvat - hipotireoza povećava rizik određenih komplikacija pri kirurškom zahvatu kao što su infekcija i poremećaj probave. Liječnik stoga treba biti dobro upoznat s detaljima bolesti, očekivati komplikacije i učiniti sve kako bi se one spriječile. Ukoliko testovi prije zahvata otkriju niske doze hormona štitnjače, kirurg obično odgađa zahvat osim ako se radi o hitnom stanju. Ako bolesnik ne može uzimati hranu i lijekove nakon operacije T4 se daje venskim putem.
Hipotireoza uzrokovana poremećajem u hipofizi/hipotalamusu - ukoliko se radi o sekundarnoj ili tercijarnoj hipotireozi liječnik može naručiti dodatne hormonske testove prije nego propise T4 terapiju. Ovim testovima se pokušavaju otkriti drugi poremećaji koji bi također mogli zahtijevati terapiju.
Hipotireoza bez simptoma - kod subkliničke hipotireoze gdje se laboratorijski dokaže bolest, ali osoba nema simptoma, u većini slučajeva liječnik preporučuje uzimanje T4 terapije.
Učinkovitost liječenja - u većini slučajeva T4 liječenje rješava sve simptome hipotireoze. Liječenje poduzeto na vrijeme sprječava nastanak simptoma kod djece. Ukoliko se bolest kod djece ne utvrdi i/ili ne lijeći određeni poremećaji se kasnije ne mogu izliječiti.
Nuspojave liječenja mogu se izbjeći ako se bolesnik pridržava savjeta liječnika i dolazi na sve kontrole kako bi se utvrdila najbolja doza lijeka. Lijek je potrebno uzimati u točno određenoj dozi i ne povisivati niti snižavati dozu bez savjetovanja s liječnikom. Uzimanje previsoke doze lijeka može uzrokovati blagu hipertireozu s kojom su povezane atrijska fibrilacija (poremećaj srčanog ritma) i ubrzan gubitak koštane mase (osteoporoza). Ukoliko tijekom terapije postoji osjećaj umora ili porast tjelesne mase potrebno je ponoviti testove hormona štitnjače te s liječnikom raspraviti druge moguće uzroke ovih simptoma.

Gdje pronaći više informacija
Osobni liječnik je najbolji izvor svih važnih informacija vezanih uz bolesnika. Sve osobe oboljele od hipotireoze nisu jednake. Stoga je vrlo važna procjena liječnika koji osobu i prethodne bolesti dobro poznaje.

Piše: dr. med. Livia Puljak

Hipertireoza

Definicija
Hipertireoza je naziv za prekomjernu funkciju štitnjače. Višak hormona štitnjače u tijelu može nastati i zbog drugih razloga, kao njihova unosa izvana ili kad višak ranije stvorenih hormona naglo izlazi iz žlijezde zbog upalnih bolesti. Iako sva ova stanja uzrokuju tireotoksikozu - naziv za ukupna kliničke, fiziološke i biokemijske nalaze koji nastaju kad je tkivo izloženo i odgovara na prekomjernu količinu hormona štitnjače - naziv hipertireoza treba upotrebljavati samo kod onih stanja kod kojih tireotoksikozu uzrokuje pojačana funkcija same štitnjače.

Nazivlje
Latinski naziv: hiperthyreosis
Engleski naziv: hyperthyroidism
Hiper znači više, glandula thyroidea je štitna žlijezda. Doslovan prijevod izraza tireotoksikoza bio bi ˝trovanje hormonima štitnjače˝.

Štitasta žlijezda
Štitnjača, glandula thyroidea, neparna je žlijezda smještena u donjem dijelu vrata. Teška je 20-40 g, ima dva režnja povezana središnjim suženim dijelom što joj daje oblik slova H.
Normalna je funkcija štitnjače stvaranje i izlučivanje hormona u krv što je čini žlijezdom s unutarnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda). Ti se hormoni nazivaju jodtironini i od ukupne količine izlučenih hormona 90% čini tiroksin ili T4, 10% trijodtironin ili T3, a manje od 1% čini reverzni trijodtironin ili rT3. Najodgovornija molekula za djelovanje hormona štitaste žlijezde i hormon s najvećim biološkim djelovanjem je T3. Na periferiji se T4 pretvara u T3. Sastavni dio ovih hormona je jod.
Ovi hormoni imaju važnu ulogu u regulaciji metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.
Drugi glavni učinak hormona štitaste žlijezde odnosi se na rast i sazrijevanje. Kod ljudi potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u razvoju središnjeg živčanog sustava. Potiču budnost, žustrost, reagiranje na različite podražaje, osjet sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Normalan osjećajni život također ovisi o primjerenoj dostupnosti ovih hormona. Važnu ulogu imaju i u razmnožavanju i reproduktivnim funkcijama muškarca i žene te održavanju normalne trudnoće itd.
Mnogobrojni biološki učinci hormona štitne žlijezde lako objašnjavaju brojne simptome koji se javljaju prilikom poremećaja njihove normalne koncentracije.

Dob i spol
Hipertireoza se može razviti u svakoj životnoj dobi, iako najviše u žena između 20 i 50 godina. U muškaraca je 3-4 puta rjeđa, iako se u zadnje vrijeme taj omjer promijenio na
štetu muškaraca.

Uzrok
Najčešći uzrok hipertireoze, kod 70-80% bolesnika, je pretjerana aktivnost cijele štitne žlijezde, autoimuna bolest štitnjače koja se još naziva difuzna toksična struma, Gravesova bolest, Parryeva bolest ili Basedowljeva bolest. Uzrok Gravesove bolesti je nepoznat, a pojačana proizvodnja i izlučivanje hormona nastaje zbog prisutnosti antitijela u krvi koja djeluju kao abnormalni stimulator žlijezde. Ovaj oblik hipertireoze zna se javljati obiteljski.
Rjeđe se u pozadini poremećaja nalazi jedan ili više čvorova ili kvrga u štitnjači koji postaju pretjerano aktivni te izlučuju višak hormona, a nazivaju se toksična nodularna ili multinodularna struma ili guša (nodulus, lat. = čvor). Nije poznato zašto pojedini čvorovi postaju hiperaktivni.
Hipertireoza može nastati zbog povećanog stvaranja TSH, tiroid-stimulirajućeg hormona hipofize koji potiče stvaranje hormona štitnjače. Uzrok ovog stanja često je tumor, adenom hipofize.
Trofoblastni tumor, koriokarcinom ili hidatiformna mola, također mogu uzrokovati prekomjernu proizvodnju ovih hormona.

Simptomi
Simptomi hipertireoze odraz su pojačanog djelovanja hormona štitnjače na cijelo tijelo. Rijetko se događa da nema simptoma (najčešće kod lakših oblika bolesti). Štitnjača je najčešće cijela povećana. Kod čvorastih (nodoznih) guša može se napipati jedan ili više tvrđih čvorova koji su obično pomični pri gutanju.
Bolesnici se žale na nervozu, nemir, emocionalnu labilnost, nemogućnost spavanja, tresavice, česte stolice, pretjerano znojenje, slabo podnošenje vrućine, lupanje srca i ubrzan rad u mirovanju (frekvencija iznad 100 otkucaja u minuti). Krvni tlak je umjereno povišen. Postupno se mogu javiti nepravilnosti rada srca u vidu različitih poremećaja ritma (paroksizmalna tahikardija, fibrilacija atrija). Uobičajen je gubitak tjelesne mase unatoč dobrom ili povećanom apetitu jer je ubrzan metabolizam i pokretljivost crijeva čime se objašnjavaju učestale stolice. Postoji slabost mišića natkoljenice i nadlaktice s gubitkom snage koja se često očituje otežanim penjanjem uz stepenice. Žene u premenopauzi sklone su oligomenoreji i amenoreji (rjeđi broj ili potpuni izostanak menstrualnih ciklusa). Može se javiti otežano disanje i u starijih bolesnika pogoršanje angine pektoris i /ili zatajenje srca. Koža je topla, vlažna i meka, baršunasta. Ponekad se javlja crvenilo na dlanu (palmarni eritem) i vitiligo, poremećaj pigmentacija kod kojeg na ograničenim područjima kože nedostaje pigment. Kosa je tanka, svilenkasta, prorijeđena i često opada; nokti su krhki i lako pucaju te se odvajaju od ležišta (oniholiza, Plummerov nokat). Prisutno je fino drhtanje prstiju i jezike te pojačani refleksi.
Oči često suze, postoji karakteristični pogled s proširenim vjeđama, rijetko treptanje, zaostajanje kapaka pri pogledu prema gore, a smanjena oštrina vida može upućivati na oštećenje očnog živca.
Dodatni simptomi mogu postojati ovisno o tome koja je bolest uzrokovala hipertireozu.
Hipertireoza je karakterizirana fazama smirenja i nepredvidivog nastupa, trajanja i izlječenja.

Dijagnoza
Na hipertireozu se posumnja temeljem simptoma te se pregledom i pretragama dokazuje postojanje hipertireoze i otkriva njen uzrok. Obično je prva pretraga mjerenje hormona štitnjače i TSH u krvi. Snimanjem štitaste žlijezde nuklearno-medicinskim metodama omogućuje prikaz njihove građe i funkcije te se na taj način može utvrditi njena hiperfunkcija.
RAIU, radioiodine uptake, mjerenje je količine radioaktivnog joda koji uzima štitnjača.
Kod Gravesove bolesti TSH je nemjerljiv, RAIU, T4 i T3 su povećani, a ponekad su RAIU i T4 normalni, a T3 povećan (T3 toksikoza). Povećan titar odgovarajućih antitijela je jak dokaz za dijagnozu Gravesove bolesti.
Kod toksične nodularne guše dijagnoza se postavlja na temelju povećane žlijezde iako je to ponekad manje uočljivo zbog kratkog vrata ili vratne kifoze. RAIU i scintigrafija su važni za dijagnozu, a vrijednosti hormona štitnjače su često neznatno povišene.
Adenom hipofize dokazuje se snimanjima glave.
Trofoblastni tumori dokazuju se mjerenjem humanog korionskog gonadotropina (HCG) u krvi ili mokraći, ultrazvukom, analizom tkiva.

Liječenje
Na odluku o liječenju utječe niz čimbenika kao dob, tip/uzrok hipertireoze, dostupnost odgovarajućih oblika liječenja, alergija na lijekove, težina simptoma i dodatne bolesti.

Lijekovi
Najčešća terapija su antitireoidni lijekovi, tireostatici. U bolesnika odabranih za dugotrajnu antitireoidnu terapiju gotovo uvijek se može postići zadovoljavajuća kontrola ukoliko se primijeni odgovarajuća doza lijeka. Lijekovi izbora su propiltiouracil (npr. 100-150 mg svakih 6-8 h) te metimazol.
Propiltiouracil djeluje brže jer smanjuje pretvorbu T4 u T3 i tako dovodi do bržeg poboljšanja i smanjenja simptoma. Ovi lijekovi stvaraju kemijsku blokadu proizvodnje hormona štitnjače, a djeluju samo dok se lijek primjenjuje. Jednom kad se postigne normalna razina hormona štitnjače, eutireoza, dnevnu dozu treba smanjiti na najmanju količinu koja može kontrolirati bolest. Zbog prevelike količine ovih lijekova može nastati suprotno stanje - manjak hormona, odnosno hipotireoza pa se u nekim klinikama zajedno s ovim lijekovima daju i hormoni štitnjače (levotiroksin). Nije moguće predvidjeti koliko dugo će bolesnik trebati uzimati lijekove jer je to određeno prirodnim tijekom bolesti. Općenito, dužim uzimanjem lijekova veća je mogućnost dobrog stanja bolesnika nakon prestanka. Općenito se liječenje provodi 12-24 mjeseci nakon čega 35-50% bolesnika ostaje bez tegoba duže vrijeme ili neograničeno. Glavna nuspojava uzimanja antitireoidnih lijekova je smanjenje broja leukocita, leukopenija, što u težim slučajevima zahtijeva prekid uzimanja lijekova. Ponekad se pojavi alergični osip ili preosjetljivost na lijek. Te komplikacije mogu nestati ako se uz smanjenu ili istu dozu daju lijekovi antihistaminici ali se u slučaju pojave preosjetljivosti radije prelazi na drugi lijek. U rijetkim slučajevima javlja se potpuni nestanak granulocitnih leukocita, hepatitis, vrućica i bolovi u zglobovima.
Osim terapije lijekovima koji ometaju stvaranje hormona liječenje hipertireoze provodi se i uništavanjem tkiva štitnjače čime se ograničava stvaranje hormona. To se postiže radioaktivnim jodom ili kirurškim putem. Ovako se postižu trajne promjene građe žlijezde, kontrola aktivne faze te je veća vjerojatnost sprječavanja kasnijeg ponavljanja simptoma. Međutim, kirurški zahvat ili zračenje lakše mogu izazvati kasniju hipotireozu.
Jodid sprječava otpuštanje hormona iz štitnjače i njegovi povoljni učinci nastaju znatno brže nego kod antitireoidinh lijekova. Stoga se koristi u bolesnika s tireotoksičnom krizom i teškom bolesti srca. Odgovor na terapiju jodom često je nepotpun i prolazan, a kako povećava zalihe hormona u žlijezdi može odgoditi povoljno djelovanje antitireoidnih lijekova. Stoga se radi sigurnosti jodid koristi isključivo u kombinaciji s antitireoidnim lijekovima.
Kortikosteroidi u velikim dozama (npr. 2 mg deksametazona svakih 6 h) mogu se dati kad je potrebno hitno suzbijanje tireotoksikoze; oni smanjuju koncentraciju T4 u krvi.
Natrijev ipodat, jodno kontrastno sredstvo za rendgensko snimanje ima slično djelovanje kao kortikosteroidi. Jod oslobođen iz ovog sredstva sprječava izlučivanje T3 i T4 iz štinjače, a T3 u krvi se još smanjuje djelovanjem ipodata.
Adrenergični antagonisti, beta blokatori, se koriste zbog živčane komponente bolesti. Propranolol je iz te skupine lijek izbora zbog neznatnih nuspojava. Doze od 40-120 mg na dan mogu kontrolirati znojenje, tresavicu i ubrzano lupanje srca, a donekle smanjuje i pretvaranje T4 u T3. Propranolol ne djeluje na temeljne metaboličke poremećaje pa ga treba upotrebljavati samo kao pomoćnu terapiju i to u vrijeme dok se očekuje odgovor na druge terapije, pri liječenju tireotoksične krize. Atenolol, metoprolol i nadolol drugi su lijekovi iz ove skupine koji se također mogu koristiti.

Radioaktivnim jodom (131I) oštećuju se stanice štitnjače. Ovaj je oblik liječenja relativno jednostavan, ekonomičan, djelotvoran te se njime izbjegavaju operacijske i postoperacijske komplikacije koje su uvijek moguće pri kirurškom zahvatu.
Budući je jod potreban za proizvodnju njenih hormona štitnjača ga uzima iz krvi bez obzira na njegov oblik. Kasnih 1930-ih godina liječnici su uočili kako štitnjača uzima radioaktivni jod isto kao i normalni što je osnova ove terapije. Kod ovog oblika liječenja pacijent uzima kapsulu ili pije vodu s radioaktivnim jodom koji je bez okusa i mirisa. Nakon što se proguta, radioaktivni jod iz crijeva ulazi u krv te ga brzo upijaju hiperaktivne stanice štitnjače. Tijekom nekoliko tjedana koliko obično traje liječenje radioaktivni jod oštećuje stanice koje su ga uzele. Rezultat je smanjenje veličine štitnjače, smanjenje proizvodnje njenih hormona i normalizacija koncentracije hormona u krvi. Iako se liječnici maksimalno trude izračunati optimalnu količinu radioaktivnog joda za kontroliranje poremećaja ponekad se javljaju nuspojave: pacijent može i dalje imati hipertireozu, iako u blažem obliku nego ranije, a češće razvija hipotireozu kod koje je smanjena proizvodnja hormona štitnjače. Čak 40-70% pacijenata liječenih radioaktivnim jodom će razviti hipotireozu nekoliko mjeseci ili više godina nakon završetka terapije. Srećom hipotireoza se lako liječi nadomještanjem hormona štitnjače preparatima koji se uzimaju jednom dnevno. Ovakvo liječenje se tada uzima doživotno. Premda se hipotireoza lako liječi podmukao nastanak može prikriti dijagnozu dok se ne razviju ozbiljne komplikacije i stoga neki liječnici preporučuju sve bolesnike liječiti velikim dozama radioaktivnog joda kako bi se osiguralo izlječenje tireotoksikoze i nakon toga nastavilo trajno nadomjesno liječenje hormonima štitnjače.
Kad se kod odraslih primjenjuje u terapijskim dozama ne nalazi se povećana naknadna učestalost karcinoma i leukemija. Međutim, kad se primjenjuje kod djece ova terapija može biti čimbenik rizika za nastanak karcinoma. Iako nije dokazano kako potiče mutacije mnogi liječnici ovu terapiju preporučuju osobama starijim od 30 godina ili onima koji više ne žele imati djecu. Osim toga, što je duže trajanje života nakon terapije veća je vjerojatnost razvoja hipotireoze. Stoga se kod mlađih osoba ova terapija preporučuje ako se hipotireoza javlja nakon kirurškog zahvata, onima koji odbijaju kirurški zahvat te onima kod kojih se iz bilo kojeg razloga kirurški zahvat ne može obaviti.
Hipotireoza nije česta posljedica kad se ovaj način liječenja primjenjuje za toksičnu multinodoznu strumu jer je aktivnost pojedinih dijelova žlijezde kod ove bolesti promjenjiva pa će ranije mirna područja proizvoditi hormon umjesto onih koje je uništio radioaktivni jod.
Doze radioaktivnog joda razlikuju se kod različitih bolesti pa je kod multinodozne toksične strume obično potrebna veća doza nego kod Gravesove bolesti.
Radijacijski tireoiditis, upala štitnjače uslijed zračenja, povremeno se javlja kao neposredna komplikacija terapije radioaktivnim jodom. Pojavljuje se obično unutar 7-10 dana.

Kirurški zahvat
Ponekad je potrebno odstranjivanje dijela štitnjače kako bi se kontrolirala bolest. Ako je samo jedan čvor u štitnjači hiperaktivan operacija je vrlo jednostavna - uklanja se samo taj čvor.
Ako je prisutno mnogo hiperativnih čvorova (multinodozna toksična guša) ili je cijela žlijezda hiperaktivna (Gravesova bolest), kirurg će trebati gotovo cijelu štitnjaču. Ovaj se postupak naziva suptotalna tireoidektomija. Prije kirurškog zahvata bolesnike je lijekovima potrebno dovesti u eutireoidno stanje, odnosno stanje normalne koncentracije hormona štitnjače.
Rane komplikacije ovog zahvata su anestetički incidenti, krvarenje koje ponekad uzrokuje teškoće disanja i oštećenje povratnog živca s paralizom glasnica. Kasne su komplikacije infekcija rane, krvarenje, hipoparatireoza i hipotireoza. Kirurški zahvat metoda je izbora u većih i nodoznih struma, kod hipertireoze dužeg trajanja s porastom guše, kod kontraindikacija za primjenu tireostatika te upornih i čestih recidiva bolesti.


sa
http://www.medicina.hr

DOBRO PROUČITE SIMPTOME
štitnjača vas može jako shebati.....a dijagnostika je jednostavna.....samo vađenjem krvi i provjerom TSH se može otkriti imate li problema

ako imate probleme sa štitnjačom.....možete upasti u tešku depresiju i AD
će vam slabo pomagati dok ne riješite štitnjaču

Znam to meni ostade četvrt.Naime imala sam dva benigna čvora koja su mi morali odstranit.Prva kontrola hormona u redu,a sljedeći mjesec idem opet. Ne pijem ništa, a možda ću za koju godinu reče mi lik na nuklearnoj. Inače čula sam da je hipo faza za depresiju,a hiper je više anksioznost.

pa moon- daj 5

i meni je ostao četvrt.......hahahahahaaa......al smo se našle
izvađen mi je lijevi i 3/4 desnog režnja
prije operacije je bila hipertireoza......a poslije sam upala u hipo
pijem svako jutro nadomjestak hormona

dok sam bila u hiper....bila sam više nervozna
a kad sam u hipo više sam tužna i bezvoljna

znači tebi ta 1/4 uspjeva proizvesti dovoljno hormona
meni nije

a kad si operirana......ja prije 14 mjeseci

Ja prije 5 mjeseci. U hipo fazama sam imala lupanje srca. Vidjet ćemo sad mada htjela sam ić prije vremena. Neznam jesam li sad u hipo fazi. Usto imam i kronični laringitis. p.s. Ja još ne idem kod endokrinologa. Možda bi trebala počet.Imala sam vezu u bolnici pa nisam morala dugo čekat na operaciju(navodno u veljači za termin).

ako osjećaš ikakve probleme....otiđi izvadit krv......pa ćeš znati jel trebaš ranije na kontrolu - ili ne

obično te naruče na kontrolu 2 jjeseca poslije operacije.....baš zato da vide šta je sa hormonima....ako to nisi obavila.....otiđi

Samo ako dr. pristane. Jer jednom nije htjela.

ko nije htio.....tvoja doktorica opče prakse...????
ma mora ti dati uputnicu....koji je njoj K****

meni moja da bez problema.......odem svakih 6 mjeseci i izvadim krv.....i ako je nalaz uredan - ni ne moram kod endokrinologa........a uskoro planiram na ultrazvuk - ali to ću privatno obaviti......dođe 250 kuna a u bolnici se čeka nekoliko mjeseci

Čekaj malo jer si mislila na klasičnu krvnu sliku? A hormone mi izvadi prije nego im počne radno vrijeme (isto veza).

ma ne krvnu sliku.....nego baš hormone štitnjače

iako i pretragu krvne slike ti doktorica mora dozvoliti ako ti kažeš da se ne osječaš dobro
ako ti ne dozvoljava - onda je KOZA

A ako su ti hormoni u granicama normale.....onda ni ne trebaš kod endokrinologa......ali ako ti imalo ne budu u redu.....otiđi....bolje ranije-nego kasnije

Ma ja sam mislila na klasičnu krvnu sliku. Sa ovim drugim nema problema jer je tek počelo.

samo ti to kontroliraj svako malo.....zašto da imaš hipotireozu kad nije problem svako jutro popiti tableticu-dvije

Idem na vađenje hormona po preporuci psiha.

Nije mi htjela napisat uputnicu prije roka. hebo je ja.

te vaše zg doktorice su stvarno KOZE

Čuj nađe se! Velik je Zagreb.

ma treba njih na

eh štitnjača.....ja imam granični nalaz hipotireoze tako da se moja doktorica nije odlučila na terapiju....a kao nuzpojavu imam povišen šećer i masnou....a kako sam to zaradila....Atkinsovom dijetom....i zato sam rekla da nikad više neću na nikakvu dijetu.....

bila sam na ultrazvuku (privatno) jer sam se osječala jaaaaaako umorno, bezvoljno, imala lupanje srca i naravno u kratkom vremenskom roku nabacila nekoliko prekomjernih kg. Doktorica mi je rekla da imam strumatozno tkivo i nek izvadim hormone....

a jedino što je moja doktorica opće prakse napravila....dala mi papire sa popisom namirnica koje smijem jesti radi povišenog šećera i povišene masnoće.....i tablete za smirenje jer je rekla da je to sve od stresa....al tablete nisam pila.

al sad se osječam puno bolje mada već godinu dana nisam kontrolirala ništa od navednog.....

na tvom mjestu - ja bih to ipak ponovo provjerila
tako sam ja ignorirala simptome i na kraju završila na operaciji
a osim toga i hipo i hiper tireoza ostavljaju posljedice i na neke druge organe a ne samo na štitnjaču
moj savjet....provjeri
bolje piti nadomjesnu terapiju hormona ranije....nego kasnije

ali sad nemam nikakvih simptoma....osječam se jaaaako dobro....
a možda je nešt drugo razlog mog raspoloženja....

hehehehehe možda

al ako osjetiš simptome...idi provjeri hormone

Vadila sam hormone i sve je u redu.