Iskustvo kaže – što manje radiš, to će ti teže biti raditi bilo što. Istovremeno možemo i puno raditi, ali nam dan može godinama sličiti jedan drugome. U takvim situacijama javlja se svojevrsna depresija koju malobrojni znaju prepoznati.
Depresivna stanja zimi ili u proljeće češća su nego ljeti, kad su dani lijepi i kad ima puno sunca i svjetla. U Hrvatskoj je pak velik broj ljudi u situaciji da nema velik izbor u životu, te ih opća situacija navodi da misle kako su osuđeni na gužvanje u javnom prijevozu, na dosadan posao, rintanje kod kuće i večeri uz televizor. Ukratko, jednoga dana shvatit će kako su se prestali radovati. To tupo stanje nastaje postepeno, polako, najčešće godinama i mnogima se ono baš zbog postepenog navikavanja na takav život, čini normalnim.
Dakle, danas ne govorimo o kliničkoj slici depresije, zbog koje je nužno liječenje psihoterapijom i medikamentima, nego o gotovo kolektivnom stanju opće apatije i bezvoljnosti.
Što činiti?
Bilo bi licemjerno savjetovati vam ono što savjetuje literatura nastala u bogatim zapadnim zemljama: otputujte barem 2-3 puta godišnje, zabavite se, neka netko drugi za vas kuha i sl. Takve "terapije" istinski pomažu, ali nisu realne u našim uvjetima. Ipak, ako znamo da ljudima nedostaje različitosti, smijeha i veselja, tada se ponešto i može učiniti.
Iako se ljudi sve više zatvaraju u svoja četiri zida, svatko ima barem poneku osobu u čijem se društvu smije, s kojom joj je ugodno. Pokušajte učiniti svjesne napore u obnavljanju druženja – češće pozivajte prijatelje, i to one koji vas zabavljaju i s kojima vam vrijeme brzo prolazi, izbjegavajte depresivne teme o hrvatskoj svakodnevici. Izleti u prirodu i kretanje na svježem zraku, iako su mnogima "tlaka", začuđujuće obnavljaju organizam, a posebno dobro djeluju na raspoloženje.
Ako ste izgubili naviku čitanja, pokušajte za početak uzeti nešto urnebesno smiješno, možda neku zbirku kratkih duhovitih priča, pa čak i zbirku viceva, sve je dobro za početak.
Pokušajte se dosjetiti koji hobi bi vas veselio – nekome će to biti slikanje, nekome uzgajanje cvijeća, nekome kolekcionarstvo... možda se možete učlaniti u klub ljudi sličnih interesa, u kojem ćete živnuti.
Nije lako davati savjete u situaciji kada čovjeka obuzme bezvoljnost, no važno je znati da je ključno učiniti prvi, mali korak koji će vas pokrenuti. Nužno je i ne ostati na tom prvom koraku, nego nastaviti koračati u istom smjeru. Nije uvijek lako, ali je definitivno moguće. Kad vam bude teško, sjetite se da to činite isključivo zbog sebe – budete li ustrajni, nakon određenog vremena napor koji činite sigurno će odagnati ružne osjećaje koji vas dugo muče.
sa
http://www.trigon.hr/_________________