Toksikomanska faza obilježena je fenomenima poput:
1. gubitka kontrole - osoba pije do opijanja, to je trajan fenomen.
2. alkohjolne amnezije - može biti potpuna ili djelimična, ne sjeća se događanja u periodu
pijanstva.
3. nemogućnost apstinencije - to je kritična faza poznata kao «fenomen prve čaše». Jedan
dio alkoholičara pije po sistemu dolivanja što omogućava
kontinuitet održavanja alkoholemije u krvi kao bi mogli da
funkcionišu, jer u protivnom nastupa apstinencijalna kriza
( psihoorganski sindrom ).
4. pad tolerancije (hronična faza ) - nastaje u završnoj fazi bolesti npr. Lice koje je dnevno
konzumiralo 1 litar žestokog pića često nemože da
popije više od jedne do dvije čaše.
Jedna od praktičnijih podjela alkoholizma u cilju što uspješnijeg ranog otkrivanja te brze i
djelotvornije pomoći alkoholičaru je podjela na:
1. RANI
2. SRDNJI
3. KASNI (terminalni) alkoholizam.
1. U ranom alkoholizm javljau se početne promjene u sferi ponašanja, zdravlja, porodičnom,
profesionalnom i socijalnom funkcionisanju.
2. U srednjoj fazi moguća je pojava pijenja po sistemu dolivanja, javlja se povišena tolerancija,
problemi u porodici, na poslu i uopšte u društvu. Zdravlje je oštećeno i neophodno je liječenje.
3. U terminalnoj fazi postoji potpuna fizička zavisnost, neophodno je liječenje koje duže traje i
Sa manjim je rezultatima uspješnosti
Jellinek daje sljedeću tipologiju alkoholizma (alkoholičara):
ALFA - alkoholičar pije u cilju olakšanja psihičkih i somatskih tegoba.Prisutan je pretoksikomanski
fenomen. Psihička zavisnost, pijenje prelazi dozvoljenu granicu u smislu količine, mjesta
i vremena . Ima probleme u sferi socijalnih odnosa ( svđe, sukobi u porodici, na radnom
mjestu...).
BETA- nema ni psihičke ni fizičke zavisnosti, postoje zdravstvene tegobe (čir, gastritis, ciroza,
polineuritis...). Piju učestalije i većekoličine alkohola.
GAMA- u ovom tipu alkoholizma postoji psihička i fizička zavisnost, povećana tolerancija, gubitak
kontrole u pijenju, zdravstvene i socijalne tegobe. Mogu da apstiniraju duže ili kraće
vrijeme.
DELTA-kod ovog tipa alkoholičara postoji nemogućnost apstinencije kao i znatno povišena
tolerancija
EPSILON-za ovaj tip alkoholizma karakteristično je višemjesečno pauziranje u konzumiranju
alkohola poslije čega slijede teška opijanja kao i psihička i fizička zavisnost, nakon
čega mogu opet da apstiniraju bez problema. Liči na temporalnu epilepsiju.
Hudolin i drugi autori smatraju da bi ovoj klasifikaciji trebalo dodati i
ZETA tip- za koji je svojstveno korišćenje substituta alkohola u slučaju nedostatka alkoholnih pića.
Dva osnovna tipa alkoholizma
Tip
Obrazac
Kulturološki tip
Zavisnost
Ponašanje
Uzrast
Gama
Periodični
Anglosaksonski
Gubitak kontrole
Agresivni
Rani (mladi)
Delta
Svakodnevni
Mediteranski
Nemogućnost apsitnencije
Mirni
Kasni (stariji)
Na osnovu DSM-III-R kriterijuma (American Psychijatric Association Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disoder ) alkoholizam je oštro odvojen od alkoholne adikcije
Alkoholozi danas smatraju da je osnovna razlika između adiktivnog i neadiktivnog alkoholizma ta što se kod prvog javlja isključivo psihološka zavisnost, nema težih oblika socijalne i profesionalne deterioracije. Dok je kod adiktivnog alkoholičara uvijek prisutna fizička zavisnost, gubitak kontrole u pijenju i krize po prestanku upotrebe alkohola.
F. Neke osobenosti alkoholizma mladih
Alkoholizam mladih ima određene specifičnosti (razlike) u poređenju sa alkoholizmom odraslih lica. Da bi se pojava prekomjernog pijenja mladih mogla što bolje sagledati neophodno je uzeti u obzir činjenicu da je adolescencija specifičan životni period u trajanju od 11-e do 27-e godine, koji u sebe uključuje prepubertetnu, pubertetnu i postpubetetnu fazu. To je vrijeme burnih intrapsihičkih i fizioloških promjena u smijeru potpune psihičke i somatske maturacije koje su tokom ovog perioda u znatnom nesrazmjeru.
Neravnomjeran razvoj i promjene koje se dešavaju na planu fizičkog, emocionalnog i socijalnog razvoja adolescenata, remete ravnotežu koja je postojala u doba latencije.
Do izražaja dfolazi nestabilnost. Mlad čovjek se još uvijek ponaša kao dijete , a traži da ga tretiraju kao odraslog, dok se istovremeno osjećanesposobnim za obaveze koje nosi zrelost.
Normalne manifestacije ovog perioda poput krize originalnosti, ekscentričnosti, upadljivog oblačenja i sl. predstavljaju traganje adolescenta za svojom individualnošću. Zato se često adolescencija naziva i «krizom originalnosti».
Ovakvo stanje adolescenta čini posebno «prijemčivim» za alkohol.
Sa jedne strane «daje» mu snagu, samopouzdanje, sigurnost, odlučnost. Sa druge strane alkohol još više potencira i fiksira sve te teškoće i onemogućuje adolescenta da ih kroz traženje i nalaženje pravog puta razriješi i odraste.
Imajući ovo u vidu smatra se da alkoholizam mladih treba posmatrati kao udvostručen (dupliran) problem i adolescencije i alkoholizma.
Neki autori smatraju da u početku adolescenti nisu ni psihološki ni fizički zavisni od alkohola ali, ipak, piju i time prihvataju ponašanje koje je fruštveno poželjno i od mojih se očekuje.
Specifičnosti alkoholizmamladih koje se mogu svesti pod faktore rizika su sljedeće:
- sklonost ka kombinovanju više vrsta alkoholnih pića ili pijenje istovremeno sa drugim
psihoaktivnim supstancama,
- pijenje u posebnim emocionlanim stanjima (radost, bolest, neraspoloženje, tuga) ili
pijenje pred donošenje važnih odluka,
- brzo ispijanje alkoholnih pića u «turama» ili takmičenje u ispijanju što veće količine
alkohola,
- pijenje na gladan stomak,
- pijenje da se utoli žeđ,
- pijenje u toku više dana bez pauze,
- pijenje u stanjima smanjenih odbrambenih snaga organizma (bolest, povreda),
- pijenje bez obzira ne evidentne zdravstvene, porodične, profesionalne i socijalne posljedice,
- pijenje protiv savjeta okoline ili liječnika kao i poslije obećanja o prestanku upotrebe alkohola,
- pijenje u društvu alkoholičara
- pijenje radi postizanja nekog efekta (smanjenje treme, uklanjanje neraspoloženja,
poboljšanje apetita...).
Sve što se fenomenološki ispoljava kod mladih alkoholičara je burnije i dramatičnije nego kod strijih alkoholičara.
G. Posljedice dejstva etanola
Posljedice alkoholizma su:
1. Somatska oštećenja
2. psihičke smetnje i poremećaji
3. Poremećaji porodičnih odnosa
4. problemei u profesionalnom okruženju
5. Socijalne teškoće
1. Somatska oštećenja
Alkohol djeluje detruktivno na sve ćelije i tkiva direktno, a indirektno izaziva poremećaje metabolizma šećera, proteina, lipida posebno vitamina iz grupe B.
Izaziva promjene na jetri (ciroza). Svako četvrto lice kje zloupotrebljava alkohol boluje od ulkusne bolesti. Takođe postoji mogućnost masne infiltracije srce, fibroze miokarda, polineuropatije, oštećenja bubrega, kože, retine kao i stvaranje epileptoidnog žarišta.
Efekti etanola na CNS-u su prvenstveno posljedica depresija funkcija cerebruma (velikog mozga). Razdraženje koje nastaje u početku intoksikacije alkoholom posljedica je uklanjanja inhibitornih uticaja korteksa na subkortikalne strukture. Kod velikog broja alkoholičara izraženo je proširenje moždanih komora kao i difuzne kortikalne atrofije.
Alkojholni efekt na reproduktivne funkcije ispoljava se kroz impotenciju, atrofiju testisa, ginekomastiju i gubitak seksualnog interesa. Etanol vrši inhibiciju biosinteze testosterona.
Kod žena rezultira izostankom ovulacije, poremećajem faze luteinizacije i amenorejom.
Poseban efekt etanola u vezi sa reproduktivnim funkcijama jeste alkoholni sindrom kod fetusa, a karakterišu ga slkjdeći simptomi: prenatalna i postantalna retardacija rasta, mikrocefalija, motorna disfunkcija i mentalna retardacija. Uzimanje velikih količina alkohola, posebno u prva tri mjeseca trudnoće dovodi do najtežih malformacija i razvijanja kompletnog sindroma.
2. Psihičke smetnje i poremećaji
Psihičke smetnje se javljau u smislu otežane koncentracije, slabljenja memorije, pada inteligencije, emocionalne izmijenjenosti ( npr. Raspoloženje upadljivo oscilira, anksioznost, emocionalna razdražljivost i ravnodušnost ).
Najčešće korišćeni odbrambeni mehanizmi su racionalizacija, negacija i projekcija. Pojedinac vremenom gubi svoju individualnost koju zamjenjuje alkoholičarskom psihologijom. Na svjesnom nivou učestala osobina im je negacija stvarnosti i izbjegavanje.
Kod mladih alkoholičara postoji povećana agresivnost prema sebi i drugima pod dejstvom alkojola, naročito kod brzog ispijanja velikih količina. To je znatno češća osobina kod mladih alkoholičara u odnosu na starije.
Psihološke manifestacije posljedica alkojolizma mladih kao i uopšte posljedice ove bolesti
Su često dramatične što se može objasniti specifičnostima pijenja mladih. Mladi alkoholičari obično nemaju sve posljedice koje su karakteristične za starije alkoholičare. Međutim one mogu biti mnogo burnije.One su pretežno psihološke (interpersonalne) prirode. Može doći i do ispoljavanja delinkventnog ponašanja u formi krađe, tuče, silovanja, fizičkih i verbalnih sukoba unutar porodice. Alkohol može ozbiljno oštetiti formiranje ličnosti, a za posljedicu imati emocionalnu i socijalnu nezrelost.
Najteže psihičke komplikacije alkoholizma su alkoholne psihoze. Alkohol je janznačajniji faktor u njihovom nastajanju. Kliničke slike tih psihoza mogu biti u obliku:
a) akutnog patološkog napitog stanja
b) delirijum tremensa
c) alkoholne halucinoze
d) korsakovljeve psihoze
e) patološke ljubomore alkoholičara - Otelo psihoze
f) vernikeovog sindroma
Akutno patološko napito stanje i alkoholna halucinoza mogu se susresti kod adolescentnih alkoholičara, dok se delirijum tremens veoma rijetko pojavljuje ispod 30-e godine, a ostali klinički oblici su karakteristični za stariju populaciju.
3. Poremećaji porodičnih odnosa
Porodica alkoholičara je manje ili više disfunkcionalna. Upotreba alkohola remeti odnose na svim relacijama u porodici kao naprimjer zasnivanje braka, odizanje i školovanje djece, osamostaljivanje mladih, poremećaji seksualnih odnosa i sl. Gubi se pozitivna porodična komunikacija, dolazi do osiromašenja društvenog života porodice. Atmosfera unutar porosice je stalno napeta, izostaje ljubav i osjećaj sigurnosti, dolazi do razvoda brakova. Mala djeca u takvim porodicam najčešće reaguju psihosomatski (sisanje prsta, grickanje noktiju...), mogući su i različiti poremećaji ponašanja i ličnosti.
4. Smetnje na profesionalnom planu
Na profesionalnom planu alkoholičari zapostavljaju obaveze, dolazi do smanjenja produktivnosti, izostajanja sa posla, loših međiljudskih odnosa, konflikta u kolektivu...
Kod adolescenata alkoholizam može imati za posljedicu loš usojeh u školi, zanemarivanje obveza, izostajanje sa časova.
Osnovne karakteristike alkoholičara u vezi sa profesionalnim radom su:
a) apsentizam - izostajanje sa posla
b) smanjena produktivnost
c) povrde na radnom mjestu
d) poremećaji interpersonalnih odnosa unutar kolektiva.
5. Socijalne teškoće
Poznato je da alkoholičari zbog prekomjernog uzimanja alkohola troše srdstva, čime ugrožavaju sopstvenu egzistenciju kao i standard čitave porodice. Često puta nemaju stabilne izvore zarade. Alkoholizam nije samo problem pojedinca već cjelokupne društvene zajednice i sstoga treba angažovati sve društvene instance u prevenciji ove pojave.
Socijalni milje kojem alkoholičar pripada počinje da ga odbacuje, jer preokupacija alkoholom kod pojedinca postaje dominantna, a istovremeno slabe njegovi kontakti i interesovanja za kolegama, rođacima, porodicom, prijateljima i sl.
Alkoholičar postaje socijalno izolovan i usmjeren samo jednoj užoj grupi, a to je najčešće grupa alkoholičara.
U zavisnosti od karakteristika ličnosti alkoholičara neki mogu da ispoljavaju različite forme asocijalnog i antisocijalnog ponašanja. Stoga su moguće pojave remećenaj javnog reda i mira, tuče, saobraćajni udesi, kriminal, ubistva i silovanja.
H. Prevencija alkoholizma mladih
U svijetu su razrađene brojne preventivne aktivnosti koje se negdje nazivaju kampanjama zasnovane su na principu uključivanja svih društvenih strktura. Njihov cilj je podizanje svijesti mladih u vezi sa upotebom alkohola.
Preventivna djelovanja trebaju biti usmjerena cjelokupnu populaciju mladih, anaročito na grupe mladih sa povišenim rizikom. Preventivne mjere mogu se podijeliti na opšte i posebne.
Opšte preventivne mjere su:
1. Kontinuirana edukacija seoske i gradske omladine tokom školovanja o alkoholizmu kao socio medicinskoj bolesti
2. kontinuirana edukacja porodice i vaspitača (nastavnici, profesori) iz oblasti alkoholizma, a posebno o ranom prepoznavanju zloupotrebe alkohola ipostupku sa mladom osobom koja pije
3. Afirmisanje zdravih oblika življenja u porodici, školi i društvu i ostvarivanje individualnih potencijala i životnih ciljeva
Posebne preventivne mjere su:
1. Prevencija alkoholizmakod različitih subgrupa alkoholizma mladih
2. Permanentan rad sa mladinma na uspješnom rješavanju pojedinih razvojnih faza životnog ciklusa
3. Rad na uspješnom prevazilaženju nerazvojnih kriza ukoliko se pojave ( gubitak člana porodice, hronično oboljenje, invalidnost, alkoholizam članova porodice )
4. Rad na poboljšanju komunikacije sa okolinom
5. Suprotstavljanje uticaju pojedinih subgrupa vršnjaka koji zloupotrebljavaju alkohol.
Prevencija alkoholizma mladih je zadatak svih društvenih struktura. Ona mora biti savremeno koncipirana i prije svega usmjerena na porodicu i školu.Škola ima veliki značaj jer može u saradnji sa porodicom i stručnjacima iz oblasti alkoholizma organizovati edukativno-preventivne aktivnosti.
U svim tim aktivnostima značajno je ko, kada i kako šalje preventivne poruke. Najadekvatniji prenosioci takvih poruka su osobe kojima mladi vjeruju, sa kojima imaju dobru komunikaciju.
To kogu biti vršnjaci, nastavnici, roditelji, ljekari, omiljeni sportisti i sl.
Mediji kao najmasovniji vid savremene komunikacije takođe zauzimaju značajno mjesto u donošenju odluka i izbora u vezi upotrebe alkohola. Uspješan porgram prevencije mora biti inidividualno, soci-kulturno kao i za supstancu specifičan.
Individualna specifičnost u prevenciji alkoholizma mladih sastoji se u prilagođavanju program i izbora onih metoda i postupaka koji su prihvatljivi i razumljivi za mlade.
Socio-kulturne specifičnosti preventivnih aktivnosti sastoje se u njihovom prilagođavanju brojnim faktorima srdine kao i kulturološkim obilježjima. Obrazovanje, religijska pripadnost, socijalni domicil, socijalni status itd. Bitno utiču na razumijevanje i prihvatanje preventivnih poruka. Npr. Mladom intelektualcu treba približiti činjenicu da alkohjol umanjuje intelektualne sposbnosti, dok njegovom vršnjaku u seoskoj srdini objasniti da alkohol ne grije već hladi organizam. Dok obojici treba objasniti da alkohol kida i njaveća drugarstva.
Specifičnost prevencije u odnosu na supstancu-alkohol , odnosi se na edukaciju o dejstvu alkohola na sve oblasti funkcionisanja mlade osobe, a naročito na procese emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.
sa
http://www.znanje.org/psihologija.htm