Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


 
Početna stranicaPortailGalleryPretraľnikLatest imagesRegistracijaLogin

 

 Naucena bespomocnost

Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

Naucena bespomocnost Empty
PostajNaslov: Naucena bespomocnost   Naucena bespomocnost Icon_minitimesub tra 21, 2007 11:31 pm

Iako su psiholozi to kod ljudi primjecivali i ranije, naziv “naucene bespomocnosti” dodijelio je americki psiholog Martin Seligman radeci istraživanja prvo na psima, a onda i na ljudima. Pojam oznacava pasivno prihvacanje neugode, bez pokušaja bijega i kontroliranja situacije. Takvo stanje naucene bespomocnosti proizlazi iz prethodnih iskustava živog bica koje je izlaganjem bolnoj ili neugodnoj situaciji naucilo da nad njom nema kontrole. Ta naucena reakcija generalizira se onda i na one situacije u kojima zapravo postoji mogucnost bijega odnosno kontrole. Osobe s naucenom bespomocnošcu lagano odustaju od svojih ciljeva ako su nekoliko puta doživjeli neuspjeh u njihovom ostvarenju, apaticne su, nemotivirane, depresivne, pesimisticne. Intenzitet doživljaja naucene bespomocnosti ovisi o tome što osoba smatra da uvjetuje njezinu bespomocnost – ona sama ili neki vanjski cinitelji. Pretpostavlja se da se ucinci voodoo-a, od blagih poteškoca pa do smrti, mogu pripisati naucenoj bespomocnosti jer žrtve vjeruju da su bespomocne.

Mnogi zarobljenici u logorima umiru od bespomocnosti. Njima se govori i uvjerava ih se da okolina, tj. cuvari imaju potpunu moc nad njima. Bruno Bettleheim, psiholog i preživjeli zarobljenik nacistickog logora iz 2. svjetskog rata kaže da su logoraši postajali “hodajuci leševi” u onom trenutku kada su odustali truditi se utjecati na ono što im se dogada.

Naucena bespomocnost onemogucava novo ucenje i prilagodavanje. Kada ljudi prestanu tražiti nacine da kontroliraju situacije u kojima se nalaze, oni ih prestaju i nalaziti. Oni ostaju bespomocni jer se takvima osjecaju, a osjecaj poraženosti ljepljivo se zadržava.

Naucena beznadežnost

Nastavljajuci istraživanje iz ovoga podrucja, psiholozi su pronašli da naucena bespomocnost može voditi i goroj formi – naucenoj beznadežnosti. Naucenom beznadežnošcu može se objasniti, na primjer, depresija. Depresija se, prema ovom stajalištu, pripisuje negativnom razmišljanju u kojem ljudi okrivljuju sebe za negativne dogadaje u životu, vide uzroke tih dogadaja kao trajne, te pretjeruju u generaliziranju neke svoje slabosti primjenjujuci to na mnoga podrucja života.

Istraživanja, kako na ljudima, tako i na životinjama, pokazuju da naucena beznadežnost ima za posljedicu pad imuniteta i brži rast tumora. Robert Griffith navodi longitudinalno istraživanje zapoceto 60-ih, a završeno 90-ih godina na klinici Mayo (SAD). Šezdesetih godina ljudi su ispitivani skalom pesimizam-optimizam i podijeljeni su u tri grupe – optimisti, pesimisti i miješani. U tom trenutku njihova prosjecna ocekivana duljina života bila je još petnaestak godina. Nakon 30 godina provjereno je koji su od njih bili živi, a koji su umrli. Rezultati pokazuju da je pesimizam bio povezan s vecom stopom smrtnosti: 10% veci pesimizam bio je povezan s 19% povecanom smrtnošcu.

S druge strane, optimisti vjerojatnije traže lijecnicku pomoc ako osjete zdravstveni problem, vjerujuci da ce biti izlijeceni, dok su pesimisti manje skloni uopce tražiti pomoc.

Važno je pitanje može li se pesimist pretvoriti u optimista, i ako da, vodi li to vecoj stopi preživljavanja? Martin Seligman, od kojeg su ova terminologija i istraživanja krenula, vjeruje da je to moguce.

Nauceni optimizam

Ljudi koji nauce zadržati optimizam mogu, ne samo izbjeci depresiju, nego i poboljšati fizicko zdravlje. To pokazuju rezultati istraživanja Seligmana i Buchanana na pesimisticnim studentima. Nakon radionica u kojima su ucili socijalne vještine i kognitivne strategije suceljavanja, studenti su imali manje zdravstvenih problema, te su preuzeli aktivniju ulogu u održavanju svoga zdravlja.

Analizirajuci u SAD-u govore u predizbornim kampanjama prema zastupljenosti optimizma, Seligman je 1988. predvidio rezultate predsjednickih i senatskih izbora tocnije nego iskusni politicki prognozeri.

Eksperimenti pokazuju da, iako im je ponudena novcana naknada za tocnost u procjeni, optimisti konzistentno precjenjuju svoje sposobnosti. Optimisti imaju niz pozitivnih iluzija o sebi koje im omogucavaju da zadrže dobro raspoloženje i zdravlje, bez obzira na materijalno bogatstvo. Optimisti su otporniji na zarazne bolesti i bolje se othrvavaju kronicnim bolestima u srednjim godinama. Jedno istraživanje je pokazalo da je 15 od 16 najpesimisticnijih muškaraca umrlo od drugog srcanog udara, dok se isto to dogodilo svega petorici od 16 najoptimisticnijih.

Nakon nekog neuspjeha, Seligman preporuca da se, umjesto pretjeranog mozganja o tome, radije ucini nešto ugodno što ce, barem u pocetku, otkloniti misli s problema. Naime, ukoliko se o problemima razmišlja na negativan nacin, broj rješenja do kojih se dolazi manji je nego nakon prakticiranja necega što je ugodno i što jaca samopouzdanje. Tehnika “samo-oraspoloživanja” nije lagana za nauciti, i vecini je ljudi potrebno više tjedana da je svladaju, ali pozitivni rezultati su dobro potkrijepljeni.

Stoga je više no ocito da nacini razmišljanja igraju veliku ulogu u covjekovom zdravlju. A ljudi mogu birati kako ce razmišljati. Prije svega o sebi i svojim mogucnostima nošenja sa situacijama u kojima se nalaze. Razmišljanja tipa “Ja nikad nemam srece”, “To se samo meni može desiti” ili “Koja sam ja budala” karakteriziraju naucenu bespomocnost. Razmišljanja tipa “Dogodilo se danas, ali ne mora drugi put.”, “I prije mi se dogodilo da mi nešto nije uspjelo, ali sam to ipak zadovoljavajuce riješio/riješila”, ili “Danas mi je stvarno tolerancija manja, ali inace mi to dobro ide.” karakteristicna su za optimizam. Stilovi razmišljanja mogu postati navike. Zašto da to onda ne budu dobre, zdrave navike?

Marlena Plavšic
[Vrh] Go down
https://tuznevibracije.editboard.com
 
Naucena bespomocnost
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: tužne vibracije :: Bolesti i ostale zdravstvene teme :: Ostale bolesti-
Forum(o)Bir: