Početna stranicaPortailGalleryFAQPretraľnikRegistracijaČlanstvoKorisničke grupeLogin

Share | 
 

 Depresija kod djece i adoscelenata

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:03 pm

DEPRESIJA KOD DJECE I ADOLESCENATA


Nisu samo odrasle osobe depresivne. Depresija se javlja i kod djece i adolescenata. Definira se kao bolest kada osjećaji depresije traju i ometaju funkcioniranje djeteta ili adolescenta.

Oko 5% djece i adolescenata iz opće populacije boluje od depresije. Djeca pod stresom, ona koja su iskusila gubitak, koja imaju poremećaj učenja, ponašanja, ADHD ili su anksiozni pripadaju u rizičnu skupinu za razvoj depresije. Isto je i s djecom koja imaju roditelja koji boluje od depresije.

Ponašanje depresivnog djeteta ili adolescenta može se razlikovati od ponašanje odrasle depresivne osobe. Roditelji bi morali potražiti pomoć stručnjaka ukoliko slijedeći simptomi potraju:
- Učestali osjećaji tuge, plačljivost
- Osjećaj beznađa
- Smanjen interes za aktivnosti, naročito za aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo
- Učestali osjećaji dosade, smanjen nivo energije
- Socijalna izolacija, loša komunikacija s okolinom
- Izražena preosjetljivost na odbacivanje ili neuspjeh
- Smanjeno samopouzdanje
- Osjećaj krivnje
- Pojačana iritiranost, ljutnja, neprijateljstvo
- Teškoće u uspostavljanju odnosa
- Učestale fizičke tegobe poput glavobolja ili trbobolja
- Učestali izostanci iz škole
- Smanjen akademski uspjeh
- Slaba i kratkotrajna koncentracija
- Promjene u rutini spavanja i hranjenja
- Pričanje o bijegu od kuće ili pokušaji bijega
- Pričanje u suicidu ili pokušaji suicida ili drugog autodestruktivnog ponašanja

Važno je znati što je za to dijete ili adolescenta bilo normalno ponašanje prije. Na taj način ćete znati kada je trenutno ponašanje odstupanje od te normale. Neka djeca su oduvijek povučena, no kad se vaše, do sada otvoreno, komunikativno dijete počne povlačiti u sebe, možda je to znak za uzbunu. Depresija kod djece i adolescenata stavlja ih u rizičnu skupinu za pokušaj suicida, zlouporebu alkohola i droga.

Pogrešno je vjerovati da djeca koja boluju od depresije uvijek izgledaju tužno. Ponekad su to djeca koja rade najviše negativnih ispada u školi, koji često upadaju u svađe ili tučnjave, te na taj način iskazuju depresiju.

Za ovu bolest od izuzetne je važnosti pravodobna i pravilna dijagnoza, te rano uključivanje u tretman. Tretman često uključuje individualnu i obiteljsku psihoterapiju, te vrlo često i medikamente.

RODITELJI PRIPREMITE SE ZA TINEJĐERE!
Čuli smo 100 puta da je roditeljstvo najljepši posao na svijetu. I najteži također! Ništa nam ne donosi toliko veselja kao odgajati prekrasno, dobro, veselo slatko djetešce. Još ljepše je to što ste vi tom djetešcu centar njegovog svijeta koliko i ono vašeg. No, jednog dana, i prebrzo, vaše dijete više nije djetešce, nije više baš ni pretjerano slatko, dobro, ne pretjerano veselo, a najmanje od svega ste mu vi centar svijeta. Dobro došli u PUBERTET!

Nekolicina sretnika može se pohvaliti da pubertet svog djeteta nisu ni osjetili. Možda ni nisu toliko sretnici koliko su u negaciji, ali dobro.

Za sve ostale roditelje na svijetu jasno je da prelaz vašeg djetešca u pubertet postaje period koji bismo najradije prespavali ili prepustili nekom drugom.

Kako bilo, tu ste gdje ste, iz svoje kože ne možete, pa bi se i mogli pripremiti.




DJECA I RAZVOD

Danas gotovo svaki drugi brak završi razvodom. Obitelji koje prolaze kroz razvod najčešće uključuju i djecu, te je pogrešno vjerovati da je razvod isključivo "roditeljska stvar". Dijete na razvod gleda kao na "razvod obitelji", te su u njega uključeni svi, od roditelja i djeteta, do proširene obitelji i prijatelja.

Iako su roditelji, prirodno, u takvom teškom periodu zaokupljeni sobom i vlastitim problemima, moraju znati da razvod za djecu predstavlja izuzetnu traumu jer je prijetnja njihovoj sigurnosti i njihovom kompletnom dosadašnjem načinu života.

Što se događa s djecom?

- Strah od promjena; djeca znaju ili osjećaju da više ništa neće biti isto, te da se njihov dosadašnji sigurni svijet mijenja. Ne samo da mama i tata više neće živjeti zajedno, već će se promijeniti i odnos sa ostalim članovima obitelji. Da li će i dalje viđati bake i djedove, da li će viđati prijatelje, da li će se morati preseliti, promijeniti školu, grad? Tko će ih stavljati spavati, kuhati im i pisati zadaće s njima?

- Strah od napuštanja; kad se roditelji odluče rastati, djeca razviju realističan strah da će izgubiti oba roditelja, ne samo jednog, te da će ostati sami, što je za dijete zaista zastrašujuća pomisao.

- Strah od gubitka svih ostalih odnosa koje imaju sa svojom okolinom, prijateljima, mjestom življenja, igračkama, kućnim ljubimcima

- Suočavanje s roditeljskom napetošću; iako mnogi razvodi dolaze nakon godina napetosti između supružnika, ipak vrhunac napetosti nastupa u trenutku razvoda, te u periodu kratko nakon razvoda. A roditelji koji i dalje nose gorčinu prema onom drugom roditelju, te pokušavaju dijete okrenuti od tog roditelja stvaraju situaciju nemogućom za dijete.

Opasni znakovi

- Roditelji bi morali promatrati svoje dijete i njegove reakcije, te naročito paziti na slijedeće reakcije koje ukazuju na to da se dijete ne može nositi s razvodom:
Dijete pokušava pomiriti roditelje i navesti ih da ostanu zajedno; kada dijete misli da je razvod na neki način "njegova krivnja", ono će postati "jako dobro" kako roditelji ne bi imali razloga za razvod.

- Agresivnost; iako su neka djeca agresivnija nego ostala, svi roditelji prilikom razvoda morali bi procijeniti je li njihovo dijete agresivno ili agresivnije nego inače. Ako vaše dijete ne pokazuje nikakve znakove ljutnje, nemojte misliti da je to dobro. Vrlo je vjerojatno da tu ljutnju osjeća, ali je ne ispoljava prema van, već je drži u sebi, što može rezultirati autoagresijom.

- Despresija i povlačenje u sebe; mnoga djeca pod stresom se povlače u sebe i/ili ispoljavaju znakove depresije koji mogu uključivati osamljivanje, promjene u spavanju, hranjenju, popuštanje u školi, do suicidalnih izjava ili pokušaja.

Što roditelji moraju učiniti
Važno je znati da roditelji ne mogu poništiti efekte koje će razvod imati na dijete, ali mogu svojim stavom učiniti cijelu situaciju podnošljivijom i sigurnijom za dijete.

1. Oba roditelja moraju biti uključena, biti TIM. Nema puno koristi ako je uključen samo jedan roditelj. Oba roditelja moraju uvjeriti dijete da će:
- I dalje biti njegovi roditelji
- Da će se ponašati odgovorno kao roditelji
- Da će ga i dalje odgajati oba roditelja
- Da će ga zaštititi oba roditelja
- Da će se zajednički pridržavati zadanih pravila
- Da će biti podrška za dijete, a ne tražiti podršku od djeteta
- Da će ga i dalje voljeti
- Da će i dalje biti uključeni u sve aspekte djetetovog života
- Izuzetno je važno uvjeriti se da dijete ne misli da je razvod njegova krivnja

2. Roditelji moraju poštivati jedan drugoga; istraživanja su pokazala da dijete ima puno manje negativnih posljedica prilikom razvoda ukoliko se roditelji jedan prema drugome odnose s poštovanjem.

3. Roditelji moraju maksimalno zadržati rutinu na koju je dijete naviklo jer tako se dijete osjeća sigurnije. Zadržite isto vrijeme odlaska na spavanje, bez obzira kod koga je dijete. Zadajte mu iste zadatke i dužnosti, disciplinirajte ga na isti način.

4. Roditelji moraju potražiti pomoć ako je potrebno; postoji mnogo mjesta na kojima vašem djetetu mogu pomoći, uključite ga u terapiju ako je to potrebno, uključite se u terapiju i vi ako vam je pomoć potrebna.

Razgovaranje s djetetom o razvodu
Razgovor s djetetom o razvodu nije jednostavan, ali je neophodan. Naravno da uvelike ovosi o djetetovoj dobi. Važno je znati:
- Ne čuvajte odluku o razvodu u tajnosti pred djetetom, te ga ne obavještavajte u zadnji tren. Dajte mu vremena da se navikne i pokuša prihvatiti.
- Zajednički kažite djetetu svoju odluku, ne prebacujte krivnju jedan na drugoga
- Recite djetetu jednostavno i jasno, bez puno detaljiziranja oko razloga za razvod
- Budite vrlo jasni da razvod nikako nije njihova krivnja
- Priznajte da vam je svima teško i da će ostati teško i tužno još neko vrijeme
- Uvjerite dijete da ste oboje i dalje njegovi roditelji i da se vaša ljubav prema njemu ne mijenja
- Ne razgovarajte pred djetetom o pogreškama i krivnjama onog drugog roditelja

VAŽNO!!
Djeca su nevine žrtve razvoda i roditeljska je proimarna dužnost zaštititi ih i minimalizirati negativne posljedice razvoda.


sa http://www.poliklinika-potpora.hr/
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:04 pm

DJEČJI MEMORANDUM RODITELJIMA

• Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.
• Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
• Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
• Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.
• Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas.
• Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede".
• Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.
• Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa".
• Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
• Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
• Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
• Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
• Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
• Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
• Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.
• Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
• Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
• Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
• Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.
• Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom. • Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
• Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
• Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
• Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.
• Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.

I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:04 pm

Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete




• Kada bih ponovno mogla odgajati svoje dijete,više bih bojala prstima, a manje upirala prstom.
• Manje bih ga ispravljala, a više s njim veze uspostavljala.
• Skinula bih pogled sa sata, a više bacala pogled na njega.
• Pobrinula bih se da manje znam, a da mi više bude stalo.
• Išla bih na više izleta i puštala više zmajeva.
• Prestala bih izigravati ozbiljnost i ozbiljno bih se igrala.
• Trčala bih kroz više polja i gledala u više zvijezda.
• Više bih ga grlila, a manje vukla.
• Rjeđe bih bila stroga, a puno bih mu više toga priznavala.
• Najprije bih mu gradila samopouzdanje, a kasnije kuću.
• Manje bih ga poučavala ljubavi prema moći, a više o moći ljubavi.

Diane Loomans
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:04 pm

RODITELJI, PRIPREMITE SE ZA PUBERTET!
Čuli smo 100 puta da je roditeljstvo najljepši posao na svijetu. I najteži također! Ništa nam ne donosi toliko veselja kao odgajati prekrasno, dobro, veselo slatko djetešce. Još ljepše je to što ste vi tom djetešcu centar njegovog svijeta koliko i ono vašeg. No, jednog dana, i prebrzo, vaše dijete više nije djetešce, nije više baš ni pretjerano slatko, dobro, ne pretjerano veselo, a najmanje od svega ste mu vi centar svijeta. Dobro došli u PUBERTET!

Nekolicina sretnika može se pohvaliti da pubertet svog djeteta nisu ni osjetili. Možda ni nisu toliko sretnici koliko su u negaciji, ali dobro.

Za sve ostale roditelje na svijetu jasno je da prelaz vašeg djetešca u pubertet postaje period koji bismo najradije prespavali ili prepustili nekom drugom.

Kako bilo, tu ste gdje ste, iz svoje kože ne možete, pa bi se i mogli pripremiti.

Najvažnije je početi se pripremati što ranije. Navedeni su neki od načina na koje roditelji mogu pripremiti sebe i svoje dijete za lakši prelazak i veći uspjeh u postizanju zahtjeva adolescencije:

Osigurajte svom djetetu sigurnu kućnu atmosferu punu ljubavi
Stvorite okruženje poštenja, povjerenja, iskrenosti i međusobnog poštivanja
Dozvolite svom djetetu slobodu i samostalnost u skladu s njegovim godinama
Neka vaš odnos od ranih dana bude takav da dijete može s vama razgovarati kad ga nešto muči
Naučite svoje dijete odgovornosti za svoje i njegove stvari
Naučite ga osnovnim odgovornostima za kućanske poslove
Naučite ga važnosti prihvaćanja ograničenja
Volite ga, ali postavite mu čvrte granice
Možda zvuči komlicirano, no to je samo sve ono što zapravo počinjemo raditi još kad je dijete malo. Godine prelaska u pubertet za vaše će dijete biti manje stresne ako pravila već postoje i dobro su mu poznata.

Jedna od najvažnijih stvari je biti u mogućnosti otvoreno razgovarati o problemima. Razvoj takvog odnosa zahtijeva puno truda, upornosti i strpljenja, te se razvija s vremenom koje provodite sa svojim djetetom. Od malena, to je vrijeme koje je rezervirano za vas dvoje, za pričanje priča, čitanje slikovnica, zajedničke igre, izlete, proslave. Ako imate više djece, svakome od njih osigurajte individualno vrijeme s vama, naročito ako dijete ima problem koji vam želi povjeriti. Kakav god da je taj problem, te koliko god vam se činio nebitan ili sitan, ukažite svom djetetu dužno poštovanje, saslušajte ga, savjetujte ga, nikada ga nemojte ismijati ili odgovoriti "Nije to ništa, proći će".

Ipak, bez obzira na sve navedeno, ako i učinite sve što ste mogli, postoji velika vjerojatnost da će vam ovaj period ipak zadavati glavobolju. Sjetite se samo sebe u tim godinama! I na koncu, to će proći, vaše dijete će se ipak jednom smiriti. U međuvremenu zadržite živce, ostanite mu roditeljem, nemojte mu biti prijatelj. U periodu puberteta dijete ima puno prijatelja i svi su mu vrlo bitni, ali jedna je mama!




STRES KOD DJECE
Da bi mogli u potpunosti razumijeti pojam dječjeg stresa, moramo pojasniti definiciju i uzroke stresa.

Stres se opisuje kao reakcija tijela na zahtjeve stavljene pred osobu. Također se stres opisuje i kao psihološki i fiziološki odgovor tijela na situaciju koja se čini prijeteća. Opasna, zahtjevna. Iz ovoga se zaključuje da dob (uzrast) nije izravno povezana sa stresogenim reakcijama.

Značajno je također reći da reakcija na stres uključuje i tijelo i mozak. Tijelo reagira na situaciju ovisno o tome kako mozak situaciju interpretira, a ne na situaciju direktno. Dakle, na istu situaciju neka će osoba reagirati stresno (ako mozak situaciju smatra opasnom), a neka osoba na istu situaciju neće reagirati stresno.

Što je osoba starija i ima više iskustva, znanja i mehanizama sučeljavanja, to će manja biti reakcija na određenu situaciju.

Ono što se odrasloj osobi često čini nevažno, može biti i te kako stresno za dijete. Postoje očiti stresori poput smrti člana obitelji, razvoda, promjene u okolini. Postoje također stresori karakteristični za školski uzrast poput ispita, obilnog gradiva, puberteta idr. Isto tako, postoje stresori koji su prisutni samo kod djece, uslijed njihove nemogućnosti da se prilagode, npr. fizička neugoda. Odrasla se osoba može prilagoditi, npr. skinuti ili dodatno obući, izvaditi kamenčić iz cipele, ali dijete se ne može uvijek prilagoditi.

Prilikom selidbe i odrasla osoba i dijete ponekad se moraju udaljiti od prijatelja. No, odrasla osoba tome će se prilagoditi na način da će svoje prijatelje ponekad nazvati ili posjetiti. Dijete vrlo često nema te mogućnosti.

Tijekom čitavog djetinjstva dijete se suočava sa stresogenim životnim situacijama. Normalna doza takvih stresora je zdrava jer djetetu daje priliku za jačanjem svojih potencijala, fleksibilnosti, strategija sučeljavanja. Prevelika količina stresora dovodi do neželjenih stresogenih reakcija koje se mogu podijeliti na fizičke i psihičke.

Najčešće fizičke reakcije djeteta na stres su:

znojenje
bolovi u trbuhu, glavobolja
poremećaji spavanja i hranjenja
ubrzan puls
pojačana napetost mišića
noćno mokrenje
Najčešće psihičke reakcije djeteta na stres su:

emocionalni ispadi
prekomjerno plakanje
povlačenje
osamljivanje
gubitak koncentracije
smanjena i kratkotrajnija pažnja
Što učiniti kad je vaše dijete pod stresom?
Odrastanje je za dijete vrlo stresno. Čitav život suočavamo se sa stresnim događajima poput gubitaka, odvajanja, polaska u vrtić, školu, puberteta i slično. Večina djece dobro se nosi s tim, ali roditelji im uvijek mogu pomoći ako se pridržavaju slijedećih principa:

Neka vaš dom bude sigurno mjesto za dijete
pridržavanje rutine, smirenosti, strukture
osiguravanje djetetu njegovog vremena
više smijeha, ugodnih aktivnosti
obiteljski rituali i tradicija
Vježbajte s djetetom tehnike rješavanja problema
Brinite se za sebe, suočavajte se s problemima, poduzmite akcije kako bi riješili probleme čim se pojave
Imajte krug prijatelja, obitelji i drugih osoba koja vam mogu biti podrška
Nemojte biti previše mekani, popustljivi, inertni. Budite jaki za svoje dijete, budite osoba u koju će se ugledati i kojoj će se obratiti kad zatreba pomoć.
Volite svoje dijete, ali budite čvrsti u discipliniranju. Povećajte, a ne smanjujte svoja očekivanja od djeteta
Prije stresnog događaja razgovarajte s djetetom i kažite što može očekivati, pripremite ga.
Naučite tehnike relaksacije i disanja i vježbajte sa svojim djetetom.
Ne ignorirajte osjećaje
Pomozite svom djetetu da prepozna i imenuje svoje osjećaje. Podržite negativne osjećaje, ali ne i negativno ponašanje.
Razgovor pomaže da djeca ne počnu izražavati svoje emocije na neprihvatljive načine. Ako smatrate da vaše dijete s vama ne može razgovarati, nađite nekoga s kim može.
Omogućite djetetu prostora i materijala za kreativno izražavanje emocija; boje, papir, plastelin, lego...
Dijete često grlite, pokažite mu da ga volite!


sa http://www.poliklinika-potpora.hr/
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:05 pm

Depresija će do 2020. godine postati, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, drugi vodeći javnozdravstveni problem u svijetu, odmah iza ishemične bolesti srca. Zabrinjavajuće je da od depresije sve više pate djeca i mladi.


Prema podacima Službe za socijalnu medicinu Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo, svake je godine sve više djece i mladih s dijagnozom poremećaja u ponašanju ili duševnih bolesti, a oni se javljaju sve ranije, tako da se godišnje broj bolesnika povećava za 500 do 700. Posljednji podaci Službe iz 2002. pokazuju da je tada bilo više od 16 000 djece i mladih do 19 godina s poremećajima u ponašanju ili duševnim poremećajima. I dobna se granica sve više spušta te ono što je prije bilo iznimno rijetko, postaje sve češća pojava - depresija među osnovnoškolskom, a ne samo srednjoškolskom omladinom.


Burno razdoblje

Vrijeme adolescencije vrijeme je velikih promjena, skokova u sazrijevanju, ali i kriza. Tinejdžer nije više dijete, a nije još odrasla osoba. Kako bi krenuo naprijed, nerijetko prvo kreće nekoliko koraka unatrag. To je uzbudljivo doba traženja vlastite samostalnosti, nove ličnosti, često zbunjujuća prilagodba na «novo tijelo». Napuštaju sigurnost djetinjstva, preuzimaju odgovornost odraslih. Česti nesporazumi roditelja i adolescenata dodatna su otežavajuća okolnost.
Ponekad je biti roditelj adolescenta jednako teško životno iskustvo kao biti adolescent. Život s adolescentom obično se poklapa s krizom srednje dobi roditelja i problemima sa sve starijim vlastitim roditeljima. Prisjetiti se vlastite adolescencije može roditelju pomoći da lakše shvati ponašanje svoga djeteta.
Još unatrag nekoliko generacija, razdoblje adolescencije u današnjem smislu nije ni postojalo. Adolescencija je bila «kao predvidljivo putovanje vlakom s vagonima koji su došli na odredište svi u isto vrijeme», a danas je to «neizvjesno putovanje automobilom na autoputu», čime se stvara privid slobode i autonomije, gdje vozač donosi individualne odluke.
Produljenje redovnog obrazovanja uzrokovalo je da je prelazak iz djetinjstva u svijet odraslih postao dulji i postupniji. To, dakako, ima mnogo prednosti jer mlada osoba ima vremena i mogućnosti postupno se pripremiti za budući život, no može dovesti i do određenih problema. Najznačajniji su među tim problemima kriza ostvarivanja vlastitog identiteta te življenje u konfliktu između potrebe za samostalnošću i ovisnosti o odraslim osobama.
Prevladavanje teškoća sazrijevanja, odnosno separacija od roditelja, na psihičkom se planu mora ostvariti prvo slabljenjem objektnih veza adolescenta prema njima. Istodobno, adolescent mora sebi stvoriti mogućnost ostvarivanja novih veza (objektnih odnosa) s drugim osobama van obitelji, a to se uglavnom odnosi na vršnjake. Separaciju od roditelja prati anksioznost koja je vezana uz dvojbu adolescenta, odrasti ili ne, a prati je faza tzv. prirodne žalosti zbog procesa odvajanja od roditelja. Zato mnogi autori depresiju u adolescenciji smatraju normalnim fenomenom koji je vezan uz gubitak objekta (separaciju od roditelja). Naime, blage depresije, odnosno promjene raspoloženja, prolazne su pojave i odraz zdravog adolescenta koji nastoji razriješiti odvajanje od roditelja i osamostaliti se. Takva depresivna raspoloženja u službi su razvoja i nemaju stabilnu kliničku sliku. U kojem će pravcu psihički razvoj mlade osobe teći, ovisi o mnogo faktora: o naslijeđu, o biološkom i psihodinamskom razvoju, utjecaju okoline.


Više od samo lošeg dana

U svakodnevnom životu tuga i radost normalne su emocije i treba ih razlikovati od depresivnog poremećaja. Prolazna depresivna razdoblja pokatkad su reakcija na praznike ili na obljetnicu i ona sama po sebi nisu bolest, makar osoba sklona poremećaju raspoloženja može razviti tijekom tih epizoda i sliku depresije. Društvo je nesklono vjerovati da djeca mogu biti depresivna i suicidalna, ali ponavljani slučajevi djece koja doživljavaju izrazitu tugu, iritabilnost, promjene koncentracije, apetita, spavanja, uz suicidalne misli i beznadnost, potaknuli su interes europskih pedopsihijatara, koji su prvi put službeno 1971. godine istaknuli potrebe depresivne djece i adolescenata. Ako se ne liječe, mogu dovesti do neuspjeha u školi, štetne uporabe alkohola i drugih sredstava ovisnosti, suicida.
Klinička depresija više je od «osjećati se tužno» ili «imati loš dan». Razlikuje se od osjećaja boli ili tuge koji se pojavljuje nakon velikog gubitka, poput smrti u obitelji. Depresija kod djece može biti uzrokovana jednim od tri čimbenika: genetike, onoga što se zbiva u životu djeteta te onoga što se zbiva u njegovom tijelu. Obično se radi o kombinaciji dva ili sva tri čimbenika. Da bi dijete postalo depresivno, nešto strašno mora poći po krivu u njegovu životu, nešto se ozbiljno mora događati u njegovom tijelu ili umu, ili pak mora postojati obiteljska anamneza depresije.
Depresija u djece vrlo je slična depresiji u odraslih, uz nekoliko iznimaka. Umjesto depresivnog raspoloženja, djeca će vjerojatnije pokazivati razdražljivo ponašanje. Odrasli najčešće u ničem neće uživati kada su depresivni, dok će djeca uživati u nekim aktivnostima kako god da su depresivna. Takve osjećaje prati niz dodatnih simptoma koji zahvaćaju apetit (smanjen ili povećan), spavanje (nesanica ili pak preveliko spavanje), smanjenje koncentracije, razinu aktivnosti (smanjena ili povećana), osjećaj bezvrijednosti, a u najtežim slučajevima ponavljajuća razmišljanja o smrti, samoubilačke ideje bez plana, ili pak pokušaj ili izvršenje samoubojstva. Neki su fizički simptomi vrlo česti u depresiji, premda nisu jedan od kriterija. Glavobolja je jedan od njih. Oko 10% djece ima jaku glavobolju barem jednom mjesečno.


Zimska depresija

Depresija se kod djece i adolescenata može manifestirati u nekoliko kliničkih oblika. U čistoj depresiji dijete, koje nema drugih psihijatrijskih problema, iznenada postane depresivno, nekada zbog malog ili bez vanjskog razloga. Ponekad mu je poremećeno spavanje. Nije gladno, nema snage, misli da je život beznadan, uopće se ne može koncentrirati, manje je društveno i vrlo razdražljivo.
Distimija je blaža depresija koja nekada traje godinama. Djeca i adolescenti s distimijom često su već tako dugo depresivni da se i ne mogu prisjetiti kako izgleda ne biti depresivan. Ljudi obično misle da je to dio njihove osobnosti. Teško im je udovoljiti, razdražljivi su, sa skoro svim su nezadovoljni, obično imaju manje problema sa spavanjem i tekom nego djeca s velikom depresijom. Znaju uživati u nekim aktivnostima. Ipak su u velikom riziku da dobiju veliki depresivni poremećaj.
Neka će djeca razviti znakove psihoze zajedno s depresijom. Dijete može biti vrlo paranoidno. Može razviti sve vrste bizarnih i neobičnih ideja. To je najozbiljniji tip depresije, ali na sreću vrlo rijedak.
Pedeset posto djece s depresijom također ima poremećaj ponašanja ili opozicijsko prkosni poremećaj. Četrdeset posto djece s depresijom ima anksiozni poremećaj, a 25% djece s depresijom ima poremećaj deficita pažnje. Tada kažemo da se radi o komorbidnoj depresiji. Često će epizoda depresije jenjati, a ostat će nepromijenjen osnovni poremećaj. Neka djeca imaju depresiju samo u jednom godišnjem dobu, obično zimi. To može jako otežavati situaciju u školi jer se poklapa s periodom najvećeg učenja. Oko 3-4% školske djece ima sezonski afektivni poremećaj (SAP).
Dobra je strana dječje depresije što nekada iščezne bez bilo kakvog tretmana. Vjerojatnije je da će se vratiti ako je prva epizoda bila prije 14. godine, ako je došlo do razvoda roditelja u vrijeme depresije ili ako je jedan od roditelja depresivan u isto vrijeme ili boluje od druge psihičke bolesti, te ako dijete živi u obitelji s mnogo konflikata.
Oko 1-2% djece mlađe školske dobi ima depresiju, a 3-4% djece u završnim razredima osnovne škole i početkom srednje škole ima veliki depresivni poremećaj. U većini istraživanja, skoro svi slučajevi depresije u dječjoj dobi imaju još jednu komorbidnu dijagnozu. Za djecu s velikim depresivnim poremećajem sedam je puta vjerojatnije da će pokušati suicid. Oko 22% depresivne djece pokušat će suicid. Glavni način kako se djeca ubijaju ovisi o tome koje im je letalno sredstvo dostupno i o njihovoj kronološkoj dobi. Suicid je četvrti uzrok smrti u dobi od 10 do 14 godina i treći uzrok smrti adolescenata od 15 do 19 godina. Razlozi zašto se djeca i adolescenti pokušavaju ubiti mogu biti pokušaji manipulacije drugima, dobivanje pažnje ili pak «poziv u pomoć». Predvidjeti suicid vrlo je teško, a još ga je teže predvidjeti kod djece i adolescenata. Ako dijete govori da želi umrijeti, to je svakako vrijedno naše pažnje. Možda se ne radi o nečem ozbiljnom, ali najmanje što zahtijeva jest iskren razgovor. Ako dijete pokuša samoubojstvo ili ima plan, treba se pobrinuti da ne ostane samo. Treba ga pažljivo nadzirati. Ako se radi o medicinski ozbiljnim pokušajima, pomoć treba potražiti u bolnici.


TV-depresija

Djeca koja boluju od kroničnih bolesti imaju veću šansu da postanu depresivna. Teška astma, ozljede glave, dijabetes, zloćudne bolesti mogu dovesti do depresije u dječjoj dobi. Djeca s poteškoćama u učenju imaju veću šansu za razvoj depresije. Djeca koja puno gledaju TV imaju veće izglede da razviju različite psihijatrijske poremećaje. Nedavna istraživanja u SAD pokazuju da djeca koja gledaju TV više od 6 sati dnevno imaju više problema s depresijom, anksioznošću i agresijom.
Potvrda konačne dijagnoze uključuje pregled neuropedijatra, uz provjeru razine hormona štitnjače, testove urina na psihoaktivne tvari te testove koji isključuju ili potvrđuju neke bolesti koje mogu oponašati depresiju (tumori mozga, epilepsija, migrenska glavobolja, multipla skleroza, infektivna mononukleoza, upalne bolesti crijeva, sistemski lupus, dijabetes mellitus i druge).
Izbor terapije (farmakoterapija, psihoterapijske intervencije s djetetom i obitelji) ovisi o kliničkoj slici, prisutnosti drugih stanja, sigurnosti okruženja u kojem dijete živi, o roditeljskoj podršci i motivaciji za liječenje.
U travnju 2005. godine, potpisani autor proveo je anketno ispitivanje u Službi školske medicine, kojim je obuhvaćeno 213 učenika srednje škole u Omišu: 110 učenika prvih razreda i 103 učenika završnih. Odgovarali su na anonimni upitnik od 10 pitanja, kojim se vrednuje osjećaj depresije. Osjećaj gubitka energije ima 40,1%, a 34,4% ima teškoće s koncentracijom i donošenjem odluka. Osjećaj žalosti i utučenosti ima 31,6%, a sniženo raspoloženje 24,5% anketiranih. Gubitak interesa za uobičajene aktivnosti ima 22,2%, a osjećaj pretjerane krivnje 21,7% ispitanika. Pesimistički razmišlja o budućnosti 19,8% učenika. Smetnje apetita i spavanja ima 16,5%, odnosno 15,6% učenika. O smrti, odnosno samoubojstvu, često razmišlja 9% učenika. Nismo našli razlike u učestalosti potvrdnih odgovora na pojedine depresivne simptome između prvih i završnih razreda, osim na 2 odgovora, u kojima maturanti nešto učestalije navode depresivne tegobe: osjećaj gubitka energije i umor javlja se u gotovo polovine maturanata, prema trećini učenika prvih razreda. Pesimistično razmišljanje o budućnosti također navodi više maturanata, njih 20%, u odnosu na 12,8% prvaša. Učenicima s 4 i više potvrdnih odgovora preporučeno je savjetovanje s liječnikom, da bi se ustanovilo jesu li simptomi zaista pokazatelji depresivnog stanja, kako bi se odredio dalji terapeutski postupak. U toj anketi gotovo petina mladih ima potrebu savjetovanja s liječnikom. Poteškoće za koje nisu potrebni tretmani pedopsihijatra, mogu se uspješno zbrinjavati u polivalentnim savjetovalištima školske medicine. Međutim, 6,1% mladih, koji često razmišljaju o smrti ili samoubojstvu, a imaju još 4 pozitivna odgovora u anketi, smatraju se visokorizičnom skupinom, koja traži psihološku podršku i po potrebi konzultaciju psihijatra.
Alarm roditeljima
Kako procijeniti treba li adolescentu pomoć? Nekoj je djeci doba odrastanja osobito teško, pogotovo ako su izložena dodatnim stresorima, kao što su obiteljski problemi, financijske teškoće, traumatski doživljaj. Ključni je čimbenik rano prepoznavanje krize i pružanje adekvatne pomoći, kako se problemi ne bi produbili. Ako adolescent provodi jako puno vremena sam, izolirajući se od obitelji i prijatelja, ako je došlo do nagle promjene školskog uspjeha te izrazite promjene raspoloženja i velike promjene ponašanja, smanjenog interesa za hobije i bilo koje izvannastavne aktivnosti, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka. Svi ti znakovi ne znače nužno da se radi o dubljim problemima, ali su alarm roditelju da uspostavi što bolju komunikaciju s djetetom. Ako razgovori ne rezultiraju boljim odnosom ili se pak roditelju čine preteškima, svakako treba potražiti pomoć stručnjaka. Na raspolaganju su brojne mogućnosti, od stručnih suradnika u školi (psihologa i defektologa), školskog liječnika, dječjeg psihologa, socijalnog radnika do stručnjaka za mentalno zdravlje, pedopsihijatra (čiji je broj u našoj županiji izrazito malen).
Očita je potreba i nužnost uvođenja screeninga na depresiju tijekom školovanja, kao i otvaranja savjetovališta za mlade i njihove roditelje. Ideja o osnivanju centara za mentalno zdravlje, edukacija stručnjaka raznih profila za rad s djecom, specifični programi za djecu dio su planirane reforme u zaštiti mentalnog zdravlja cijele zajednice.


Branka Huljev, dr.med.

sa http://www.zzjzpgz.hr/
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Admin
Admin


Female
Broj postova : 252
Localisation : dalmacija
Registration date : 21.04.2007

Character sheet
opis: hmmm

PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   sub tra 21, 2007 1:05 pm

Tinejdžeri i depresija

Jedne minute vaš se tinejdžer smije i šali sa vama, a u slijedećem trenutku pun je bijesa, viče i plače bez ikakvog upozorenja ili vidljivog uzroka. Promjene raspoloženja su normalne kod tinejdžera, ali kako ćete znati kad će se raspoloženje promijeniti u depresiju?

Tinejdžeri se moraju boriti sa toliko stvari u današnjem društvu, tako da im nije teško postati depresivan. Ako pravovremeno ne reagirate, ovo bi se moglo pretvoriti u ozbiljniji problem. Sa pritiscima iz škole, obitelji i potrebe da prave ozbiljne životne izbore u mladoj dobi, depresija se može tako naglo pojaviti da čak niti tinejdžer nije svjestan da boluje od ovog poremećaja.
Često se dešava da se previdi depresija kod tinejdžera, a vrlo rijetko se uopće i liječi ili dijagnosticira. Mnogi su roditelji skloni gledati na loše raspoloženje tinejdžera kao na još jedan njihov hir.

Promjene raspoloženja naspram depresiji

Većina tinejdžera koja pate od depresije će gotovo uvijek biti uzrujani, ne samo zbog roditelja, već i zbog braće i sestara, pa čak i prijatelja. Ocjene im se mogu pokvariti, a društveni život im može naglo i neočekivano završiti. Vaš tinejdžer bi mogao izmišljati razloge da ostane u sobi i izbjegava društvene aktivnosti, a kada ga prisilite da sudjeluje, to će učiniti sa malo ili čak bez entuzijazma.

Ponekad ovaj poremećaj zapravo može biti posljedica kemijske neravnoteže koju samo riječi i briga roditelja ne može držati pod kontrolom. Tada će možda biti potrebni lijekovi i terapija kako bi se vašem tinejdžeru vratilo mentalno zdravlje. Depresija je toliko ozbiljan poremećaj da može dovesti i do ozbiljnijih situacija kao što je nasilje u školi ili kod kuće, samoozlijeđivanje, pa čak i samoubojstvo.

Što roditelji mogu napraviti

Ako je vaš tinejdžer nesretan ili uzrujan duže vrijeme, probajte razgovarati sa njim. Počnite razgovor opušteno spominjući mu kako vidite da ga nešto muči. Nemojte se obeshrabriti ako će odgovor vašeg djeteta biti da mu ne možete pomoći ili da vi ne možete tu ništa učiniti. Istaknite da ponekad sam razgovor o situaciji može pomoći pronaći rješenje ili sagledati stvari iz drugog kuta.

Ako vaš tinejdžer ne želi razgovarati o svojim problemima razgovarajte sa školskim savjetnikom ili psihologom. On ili ona bi vam mogli dati korisnu informaciju o tome što muči vašeg tinejdžera. Psiholog ili savjetnik bi vam mogli procijeniti treba li vašem tinejdžeru profesionalna pomoć ili savjetovanje.

Ako odlučite da je neophodno liječenje, ne prisiljavajte tinejdžera da odlazi na terapije. Umjesto toga pitajte ga da ode provjeriti da određeni problem kojeg ima nije jedinstven kao što on ili ona misli da je. Vaš tinejdžer bi mogao osjetiti veliko olakšanje kad shvati da jednostavno prolazi kroz prirodne razvojne stadije i da je normalno osjećati se preplavljenim pritiscima iz škole, obitelji ili vršnjaka.

Umjesto slamanja pod stresom ili razmišljanja kako nije sposoban ili sposobna upravljati svakodnevnim životom, vaš će tinejdžer otvorenije pristupati preprekama, spreman za razgovor sa vama ili sa svojim liječnikom.

sa http://www.zena.hr/
[Vrh] Go down
Korisnički profil http://tuznevibracije.editboard.com
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Depresija kod djece i adoscelenata   Today at 5:10 am

[Vrh] Go down
 
Depresija kod djece i adoscelenata
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Neki argumenti u prilog "outdoor edukacije" djece...
» Mišja groznica
» Prezaštićenost djece

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
 :: tužne vibracije :: Bolesti i ostale zdravstvene teme :: Depresija-
Forum(o)Bir: