Poslijeporođajne promjene raspoloženja - osjetljivost, depresija, psihoza
Nakon poroda čak 85% žena pati od nekog oblika poremećaja raspoloženja. Kod većine su žena ti simptomi blagi i prolaznog karaktera (tzv, poslijeporođajna osjetljivost, baby blues), međutim 10-15% žena pati od težih poremećaja (poslijeporođajna depresija, poslijeporođajna psihoza).
Poslijeporođajne psihijatrijske bolesti prije su se izdvajale u posebnu skupinu bolesti povezanih s trudnoćom i porođajem, a danas se zna da su te bolesti neodvojive od ostalih bolesti koje se pojavljuju tijekom života žene. Poslijeporođajni poremećaji raspoloženja i osjećaja često se kod nas zanemaruju, što može imati dugoročne posljedice za majku i dijete.
Poslijeporođajna osjetljivost (baby blues)
Čak 85% žena nakon poroda osjeća emocionalnu nestabilnost. Poremećaj se iskazuje kao česte promjene raspoloženja, plačljivost, razdražljivost, različiti strahovi, nemir. Simptomi su najizraženiji 4-5 dana nakon poroda, međutim, obično nestaju nakon dva tjedna. Nabrojani simptomi ne utječu na majčinu sposobnost da se brine o djetetu i normalno funkcionira.
Poslijeporođajna depresija
Poslijeporođajna depresija javlja se u 10-15 žena nakon poroda. Tipično se razvija tijekom prva tri mjeseca nakon poroda, ali može imati i nagliji početak. Depresija je trajniji i teži poremećaj nego baby blues. Znakovi i simptomi su isti kao kod depresija koje se javljaju u bilo koje doba života: neraspoloženost, plačljivost, nesposobnost uživanja u ugodnim situacijama, nesanica, umor, poremećaj apetita, samoubilačke misli i učestalo razmišljanje o smrti. Prisutna je stalna strepnja, uključujući zabrinutost ili opsjednutost djetetovim zdravljem. Majka može imati podvojene ili negativne osjećaje prema djetetu. Može također imati strahove da će naškoditi djetetu.
Poslijeporođajna depresija često onemogućuje kvalitetnu brigu majke o djetetu.
Poslijeporođajna psihoza
Poslijeporođajna psihoza je najteži psihijatrijski poremećaj nakon porođaja. Stanje je rijetko i javlja se kod otprilike 1-2 na 1000 žena nakon poroda. Ova psihoza ima dramatičan nastup i postaje uočljiva 24-72 sata nakon porođaja. U većine se žena simptomi razviju unutar prva dva tjedna nakon poroda. Stanje sliči maničnom stanju sa simptomima nemira, nesanice, razdražljivosti, brzim promjenama povišenog i sniženog raspoloženja te neorganiziranim ponašanjem. Majka može imati halucinacije koje se tiču djeteta, npr. kako je dijete mrtvo ili umire, kako je dijete sotona ili bog. Može imati i slušne halucinacije - čuti glasove koji joj naređuju da naškodi sebi ili djetetu. Kod žena s ovim poremećajem postoji veoma visok rizik od samoubojstva ili čedomorstva.
Uzroci
Hormonalni čimbenici - razina estrogena, progesterona i kortizola naglo pada unutar 48 sati nakon poroda. Žene s poremećajima raspoloženja nakon porođaja ne razlikuju se po razini ovih hormona od žena koje nemaju te poremećaje, međutim, pogođene osobe mogu biti neuobičajeno osjetljive na promjene hormonske ravnoteže te mogu razviti depresivne simptome i kad se liječe vanjskim estrogenima i progesteronom.
Psihosocijalni čimbenici - žene koje imaju neprikladnu socijalnu potporu, nezadovoljavajući brak, ili negativne događaje u nedavnom životu sklonije su poslijeporođajnoj depresiji.
Biološka osjetljivost - žene koje su ranije bolovale od depresije, ili netko u obitelji ima depresiju ili poremećaj raspoloženja, sklonije su razvoju ovih tegoba. Žene koje su već jednom imale poslijeporođajnu depresiju ili psihozu imaju 90% mogućnost ponovne pojave simptoma.
Dijagnoza
Usprkos brojnim kontaktima sa zdravstvenim rednicima nakon porođaja, često se previdi postojanje poslijeporođajnih poremećaja raspoloženja. Često se smatra normalnim stanjem nakon poroda i ne pridaje mu se nikakva pozornost. Žene se često žale na depresivne simptome mnogo mjeseci prije nego se počne liječenje. Iako depresivni simptomi mogu spontano prestati, mnoge žene su depresivne čak i godinu dana nakon porođaja.
Teško je predvidjeti koje su žene po većim rizikom za razvoj poslijeporođajne psihoze ili depresije. Žene s najvećim rizikom su one koje su već imale promjene raspoloženja nakon prijašnjih porođaja, osobno ili obiteljsko javljanje poremećaja raspoloženja ili depresiju tijekom trudnoće. Ostali rizični čimbenici su neprikladna socijalna potpora, nezadovoljstvo brakom, nesuglasice u braku i nedavni negativni događaji u životu kao što su smrtni slučaj u obitelji, financijske teškoće ili gubitak zaposlenja.
Potreban je nadzor svih majki nakon porođaja s osobitim naglaskom na provjeru psihičkog stanja.
Liječenje
Poslijeporođajna osjetljivost je blagi poremećaj i spontano prestaje. Nije potrebno posebno liječenje, osim razgovora i potpore. Ukoliko simptomi potraju duže od dva tjedna potrebna je stručna procjena.
Poslijeporođajna depresija
Poslijeporođajna depresija može biti umjerena ili vrlo onesposobljavajuća. Potrebno je isključiti medicinske razloge za poremećaje raspoloženja (npr. poremećaji štitne žlijezde, anemija) te napraviti početnu procjenu nakon pregleda, uvida u osobnu i obiteljsku povijest bolesti i rutinske laboratorijske testove. Težina simptoma odlučujući je čimbenik za izbor terapije. Blaže forme mogu dobro odgovoriti na potpornu psihoterapiju, a teži oblici zahtijevaju liječenje lijekovima. Psihoterapija je osobito pogodna za blaže oblike depresije kada majka doji jer se lijekovi izlučuju u majčinu mlijeku. Individualna ili grupna psihoterapija tada zna biti vrlo učinkovita.
Lijekovi se koriste kod težih depresija ili kada žena ne odgovara na psihoterapijsko liječenje. Lijekovi se također mogu koristiti u kombinaciji s ostalim oblicima liječenja.
Dostupni lijekovi su:
- Selektivni inhibitori preuzimanja serotonina: fluoksetin, sertralin, paroksetin. Nepoželjni učinci uključuju nesanicu, nervozu, povraćanje, gubitak apetita, glavobolje i seksualne disfunkcije.
- Inhibitori preuzimanja serotonina-noradrenalina ili triciklički antidepresivi, korisni su u žena s poremećajima spavanja: nortriptilin, venlafaksin. Nuspojave tricikličkih antidepresiva su: sedacija, porast tjelesne mase, suha usta, zatvor, seksualne disfunkcije. Tipično simptomi prestaju nakon 2-4 tjedna liječenja. Potrebno je nekoliko mjeseci da se posve povuku. Kod djelomičnog odgovora na lijekove može se povećati doza.
- Anksiolitici: lorazepam, klonazepam, korisni su kod anksioznih pacijentica s poremećajima sna
- Neki rezultati pokazuju kako bi estrogen sam ili u kombinaciji s antidepresivima mogao biti učinkovit. Antidepresivi ipak ostaju prva linija liječenja.
Ukoliko se radi o prvoj epizodi depresije, potrebno je liječenje u trajanju 6-12 mjeseci. Ukoliko se ne postigne povlačenje simptoma, potrebno je produžiti liječenje. Neprikladno liječenje povećava rizik pobola majke i djeteta, a raniji početak liječenja ima bolju prognozu. Kod teških oblika depresije bit će potreban smještaj žene u bolnicu.
Elektro-šok (elektrokonvulzivna terapija) po preporuci liječnika često je brza, učinkovita i sigurna terapija za žene s teškom poslijeporođajnom depresijom, osobito onima sa samoubilačkim namjerama.
Poslijeporođajna psihoza
Psihoza je psihijatrijska bolest koja obično zahtijeva liječenje. Većina ovih pacijentica pati od bipolarnog poremećaja (manično-depresivna psihoza). Liječenje u akutnoj fazi bolesti uključuje stabilizatore raspoloženja (litij, valproat, karbamazepin) u kombinaciji s antipsihoticima i benzodiazepinima. Elektro-šok (elektrokonvulzivna terapija) često je učinkovit. Liječenje je potrebno zbog velikog rizika od samoubojstva i čedomorstva u ovoj skupini žena. Neliječena poslijeporođajna psihoza u 4% slučajeva dovodi do čedomorstva.
Dojenje i psihotropni lijekovi
Žene koje namjeravaju dojiti nakon početka liječenja svakako treba upozoriti kako se svi ti lijekovi izlučuju u mlijeku. Iako nisu poznati slučajevi otrovanja ovako hranjene djece, posljedice dugoročnoj izloženosti malim dozama ovih lijekova nisu poznate. Kod terapije litijem trebalo bi prekinuti dojenje jer se litij u visokoj koncentraciji izlučuje u majčinu mlijeku i može uzrokovati otrovanje djeteta. Dojenje pod lijekovima bi trebalo izbjegavati i kod prijevremeno rođene djece, kao i kod djece s bolestima jetre kod kojih postoje teškoće u razgradnji lijekova unesenih na ovaj način.
Utjecaj poslijeporođajne depresije na razvoj djeteta
Svugdje u literaturi se navodi kako je odnos i ponašanje majke prema djetetu iznimno važno za povezanost majke i djeteta i za djetetov normalan razvoj. Poslijeporođajna depresija negativno utječe na ove relacije. Majke s depresijom češće izražavaju negativne osjećaje prema djetetu i vide svoje dijete kao zahtjevno i naporno. Depresivne majke često se negativno ponašaju prema djetetu, ili su pretjerano povučene ili nezainteresirane ili pak često imaju negativne izraze lica, što sve otežava povezivanje između majke i djeteta. Djeca ovih majki češće iskazuju poremećaje ponašanja, npr. poremećaje hranjenja, spavanja, hiperaktivnost, nezgodnu ćud, odgođen je kognitivni razvoj, postoje emocionalni i socijalni poremećaji te rani početak depresivnih tegoba.
Zaključak
Poslijeporođajne psihijatrijske bolesti pogađaju ženu u najosjetljivijem periodu. Dok je osjetljivost nakon porođaja prolazna i ograničena, depresija i psihoza uzrokuju značajne stresove i zabrinutost. Često se uopće ne primijete te se mnoge žene ne liječe. Neliječene, ove bolesti povećavaju mogućnost ponovnog javljanja, a isto tako su povezane s dugoročnim poremećajem djetetova misaonog, emocionalnog i socijalnog razvoja.
Najvažnije u sprječavanju, odnosno liječenju, ovih poremećaja jest povećanje svijesti o njima među zdravstvenim radnicima koji se brinu za trudnice i žene poslije porođaja, osobito zbog dostupnosti učinkovitih oblika liječenja.
sa
www.medicina.hr